Nejra Karahasanović – Nada bh. rukometa: Možda zaigram van BiH

Nakon sjajnog turnira u Cazinu, gdje je ŽRK Krivaja Zavidovići dominirao na turniru baraž za rukometašice 2008. godište i izborio plasman na državno prvenstvo, razgovarali smo s jednom od najboljih igračica – Nejrom Karahasanović.

 

Ova šesnaestogodišnja rukometašica iz generacije 2008. ostavila je snažan utisak svojom igrom, borbenošću i pristupom sportu. 

Nakon ogromnog uspjeha – prvo mjesto u gotovo svim kategorijama – pitali smo je šta je bio ključ tog zajedničkog trijumfa. 

„Ključ uspjeha bio je to što smo se držale zajedno, ozbiljno trenirale i davale sve od sebe. Imamo sjajne trenere koji vjeruju u nas i njihova podrška se osjetila kroz sve utakmice.“ 

Iako su se nadale dobrim rezultatima, priznale su da ih je ovakav rasplet iznenadio: 

„Iskreno, svi smo se nadali završnici na državnom, ali da će sve selekcije ostvariti ovakav uspjeh – to je posebno i učinilo nas još ponosnijim.“ 

Kao neko ko rukomet živi s ekipom i za ekipu, Nejra ističe značaj zajedništva: 

„Igrati s osobama koje su ti i prijateljice i saigračice daje posebnu energiju. Svaka pobjeda bila je zajednička i slavile smo ih kao porodica. Taj osjećaj radosti – nema cijenu.“ 

Pitali smo je i šta je to što je najviše motivira na terenu: 

„Najviše me motivira želja da ne iznevjerim sebe, trenera i ekipu. Volim rukomet i svaki put kad izađem na teren, želim pokazati sve što znam.“ 

Predstavljanje Krivaje i Zavidovića u Cazinu bilo je čast i odgovornost: 

„Svaka cura je znala da nosi dres kluba i grada. Dali smo sve od sebe da ostavimo lijep i sportski utisak.“ 

Najdraži trenutak? 

„Definitivno kraj turnira – trenutak kad smo saznale da smo prve. Taj osjećaj ponosa, sreće, zagrljaji, slavlje... ne zaboravlja se.“ 

A kad je riječ o najtežim protivnicama: 

„Ne bih nikoga posebno izdvojila, ali Minela iz Cazina je igračica koja ima iskustva, zna gdje da se fokusira i nju smo morale čuvati jače u odbrani.“ 

Priprema pred utakmice kod Nejre ima svoju rutinu: 

„Slušam muziku da smanjim tremu i opustim se, a motivacija od trenera u svlačionici dodatno nas nosi.“ 

O budućnosti govori skromno, ali s jasno postavljenim ciljevima: 

„Voljela bih još da napredujem, možda jednog dana zaigram i van BiH. Trenutno sam u kadetskoj reprezentaciji, ali želim trudom doći i do A-reprezentacije.“ 

Za kraj, poruka svim djevojčicama koje tek ulaze u svijet rukometa: 

„Vjerujte u sebe i nikada ne odustajte. I porazi su lekcije za buduće uspjehe. Najvažnije je da se ekipa međusobno poštuje i podržava – tada je sve moguće.“