Iako je tokom više od dvije decenije ostavljao trag gdje god je igrao, to se ne može reći i za reprezentaciju BiH za koju je nastupao u dva turnusa. Prvi put kad još nije imao tako bogatu karijeru, a drugi put nakon što ga je privolio Vojislav Rađa da se vrati.
Tada smo imali po imenima najjaču reprezentaciju, tada je na golu stajao Daniel Šarić, ali samo u nekloliko navrata dok nisu tada golman Barcelone i bek Chamberyja shvatili da nije to ambijent za njih.
(Shvatili su i to je njihovo pravo, no baš zbog toga treba duplo više cijeniti recimo jednog Mirsada Terzića, igrača na istom nivou kao pomenuta dvojica, možda čak i na većem, koji bi se odazivao da ga pozove selektor beskućnik sav u dronjcima, a da u Savezu sjede sve go kreten, kriminalac, lopov, analfabeta - dakle bez obzira na sve.)
Dakle imaju ovi što se odazivaju bez obzira na sve i ovi što se nisu odazivali, ali su opet tu. Edin Bašić nakon vrhunske karijere tako se našao među pomoćnicima selektora Bilala Šumana tokom prethodnih utakmica sa Bjelorusijom i Češkom.
Za vjerovati je da će tu funkciju obavljati u narednim reprezentativnim akcijama.
Bašić je karijeru započeo u Krivaji iz Zavidovića, a nastavio u Željezničaru. Igrao je potom za Zamet, odakle je otplovio za Švicarsku, gdje je igrao za Endingen, Suhr i Amicitiju. Najbolji dio karijere proveo je u Chamberyju, da bi posljednju epizodu imao u Chartresu, gdje je ostao Nebojša Grahovac.
