Prirodni gas u Krajinu mogao bi stići preko Hrvatske, ali kada će se to zaista dogoditi, zasad niko ne može sa sigurnošću reći. BH-Gas ponovo je raspisao tender za izradu studije izvodljivosti Zapadne interkonekcije, projekta kojim je planirano povezivanje Unsko-sanskog kantona s hrvatskom gasnom mrežom.
Za izradu studije predviđeno je 370.000 KM bez PDV-a, a ponude se primaju do 7. decembra 2026. godine. Ovo je drugi pokušaj provođenja nabavke, nakon što je prethodni postupak, procijenjen na 410.000 KM, poništen u maju odlukom Ureda za razmatranje žalbi BiH.
Novi tender znači da se na projektu nastavlja raditi, ali i da se još uvijek nalazimo daleko od trenutka kada će gasovod početi da se gradi.
A upravo je to ono što najviše zanima ljude u Krajini. Ne toliko koliko će koštati nova studija, nego kada će od svega što se godinama najavljuje konačno biti nešto na terenu.
Prema ranije predstavljenim planovima, gasovod bi iz Hrvatske ulazio na područje Bosne i Hercegovine kod Tršca, a zatim se nastavljao prema Bosanskoj Krupi. Odvojci su predviđeni za Bihać i Veliku Kladušu, dok bi se u narednim fazama mreža širila prema Sanskom Mostu, Ključu i Bosanskom Petrovcu. Planirano je i povezivanje Bužima preko Pećigrada.
Ukupno se govori o približno 196 kilometara gasovoda, što dovoljno govori o veličini cijelog projekta.
Za Krajinu bi to svakako bila značajna investicija. Prirodni gas mogao bi postati dodatna mogućnost za grijanje javnih objekata i domaćinstava, ali i energent koji bi koristile proizvodne firme. Koliko bi takvo snabdijevanje bilo isplativo, zavisilo bi, između ostalog, od cijene gasa i troškova priključenja.
Ipak, jedno je dovesti glavni gasovod do nekog grada, a sasvim drugo omogućiti građanima da se priključe na mrežu. Za to bi trebalo graditi dodatnu infrastrukturu, a o konkretnim rokovima i troškovima takvih radova zasad nema dovoljno informacija.
Zanimljivo je i pitanje rokova. Federalni ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić ranije je govorio o mogućnosti da prva faza Zapadne interkonekcije bude završena do kraja 2030. godine.
Do tada su ostale nešto više od četiri godine, a tek se bira ko će izraditi studiju izvodljivosti.
To ne mora značiti da je najavljeni rok neostvariv, ali sasvim sigurno ostavlja malo prostora za nova odugovlačenja. Nakon studije slijede druge procedure, od utvrđivanja konačne trase i rješavanja imovinskih pitanja do dozvola, finansiranja i ugovaranja radova.
Posebno je važno pitanje novca. Bez jasnog finansijskog plana teško je govoriti o datumu početka izgradnje, bez obzira na to koliko je projekat značajan i koliko se o njemu govori.
Krajina, uostalom, već ima iskustva s velikim infrastrukturnim projektima čija realizacija traje znatno duže nego što se prvobitno najavljivalo. Zbog toga ni vijest o novom tenderu ne treba predstavljati kao da je dolazak gasa već gotova stvar.
Nije sporno da se ovakav projekat mora ozbiljno pripremiti. Nije sporno ni da je studija izvodljivosti važan dio tog posla. Ali nakon godina planiranja bilo bi dobro da nadležni javnosti konačno predstave i realan raspored narednih koraka.
Koliko bi koštala izgradnja? Ko će je platiti? Kada bi mogli početi prvi radovi? Hoće li se sve faze graditi jedna za drugom ili će pojedini dijelovi Krajine na priključak čekati znatno duže?
To su pitanja na koja se odgovori još čekaju.
Novi postupak BH-Gasa pokazuje da se od Zapadne interkonekcije nije odustalo. To je svakako dobra vijest. Međutim, od raspisanog tendera do izgrađenog gasovoda dug je put, a Krajina je već previše puta gledala kako se rokovi za velike projekte pomjeraju.
Zato će mnogo važnija vijest od ove o novoj studiji biti ona u kojoj će se konačno saopćiti da je novac za gasovod osiguran i da radovi počinju. Do tada, građanima ostaje da čekaju i nadaju se da gasifikacija neće završiti kao još jedna priča koja se godinama ponavlja, a nikako da se ostvari.
Foto: Ilustracija/Cazin.net
