Trener Dinama otvorio je dušu i prisjetio se svog djetinjstva, koje je započelo u Hercegovini.
"Rođen sam u skromnoj porodici u Doljanima, selu deset kilometara od Jablanice. Prvi klub mi je bila Turbina iz Jablanice, gdje sam igrao zajedno s kasnijom legendom Bayerna Hasanom Salihamidžićem, a njegov otac nam je bio trener. Već tada smo nas dvojica odskakali kvalitetom. Kada sam imao 11 godina, porodica se preselila u Sarajevo jer je otac tamo dobio posao. Bio je klesar, kamenorezac, a roditelji su željeli da se lakše školujemo", prisjetio se Kovačević.
U Sarajevu je doživio, kako kaže, najljepše, ali i najteže razdoblje svog života.
"U Sarajevu sam igrao s Borisom Živkovićem, koji je kasnije napravio veliku karijeru i bio kapiten Hrvatske. Danas treniram i njegovog sina. To su bili najljepši dani mog života. Nažalost, još sam bio srednjoškolac kada su 6. aprila 1992. počele barikade i rat. Sve je odjednom postalo mračno. Bile su to dvije i po izuzetno teške godine, ali se nismo predavali. Iako smo se borili za goli život, ni u jednom trenutku nisam odustao od nogometa. Trenirali smo u dvoranama, školama, kasnije u Skenderiji, igrali ratne turnire. Nakon izlaska iz Sarajeva otišao sam u Varaždin i tada je krenuo moj put u ozbiljan nogomet", ispričao je.
Ratne godine ostavile su dubok trag.
"Nas petero – otac, majka, starija sestra, mlađi brat i ja, živjeli smo u stanu od 35 kvadrata. Svako jutro smo brojili metke u sobi. Stanovali smo u Briješću, dijelu Sarajeva koji je bio stalno izložen snajperima. Spavali smo u hodniku, jer nas je zid štitio od metaka. Bilo je mnogo situacija u kojima smo zamalo poginuli. Jednom je granata pogodila stan, tačno mjesto gdje sam ja stajao minutu ranije. Zid se urušio, a majka i brat su bili ranjeni", rekao je Kovačević.
Put do treninga bio je svakodnevna borba za život.
"Svaki dan sam pješice ili na biciklu prijatelja prelazio 11–12 kilometara do dvorane. Svakog dana sam mogao poginuti, ali o tome nisam razmišljao. Krene nas pet, jednog pogode. Smrt je postala svakodnevica. Na putu do treninga često sam gledao ubijene ljude stradale od snajpera. Izgubio sam mnogo prijatelja. Rat me očvrsnuo i naučio da čovjek može izdržati više nego što misli. Ne volim se prisjećati tog perioda, ali on mi je najviše izgradio karakter, iako se ponekad našalim da je Dinamo možda i teži izazov", kroz osmijeh je dodao.
Na kraju je otkrio i svoje uzore među nogometašima i trenerima.
"Ivica Osim mi je bio ideal, istinska trenerska legenda i prije svega veliki čovjek. Učio sam od mnogih trenera, od onih u Sarajevu pa kasnije od Branka Ivankovića, Luke Bonačića i drugih. Kao igrački uzori, uvijek su mi bili Safet Sušić i Predrag Pašić", zaključio je Kovačević, a kompletan intervju možete pročitati ovdje.
Podsjetimo, Dinamo je nakon tri godine osigurao jesenju titulu prvaka Hrvatske, a trenutno Modri imaju bod prednosti ispred Hajduka.
Foto:Facebook/GNK Dinamo Zagreb
