Zmajevi su 23. marta oko 23 sata slavili pobjedu nad Islandom rezultatom 3:0 i čitava država, dobro - veći dio države, je slavio trijumf vjerujući naivno da prvi put u životu kroz kvalifikacije neće morati brinuti za plasman na veliko takmičenje.
Nešto ranije, tačnije u 21:25 sati, selektor Faruk Hadžibegić je cirkuzao pred kamerom proslavljajući drugi gol na susretu i niko tada nije ni mogao pomišljati na to šta će se desiti samo tri dana kasnije.
Nakon utakmice uslijedili su hvalospjevi na račun Hadžibegića i igrača. Reklo bi se i potpuno razumljivo, s obzirom na naš mentalitet.
No, izgleda da su i selektor i igrači razmišljali na isti način, te su pomislili da je to - to. Da su Zmajevi odigrali utakmicu na vrhunskom nivou. A realnost je da je izvedba na terenu bila daleko od idealne, što uostalom govori i xG statistika.
Za one neupućene, xG (expected goals) je statistički model koji je razvila Opta, a on procjenjuje gol šansu i vjerovatnoću za postizanje pogotka. Jednostavno rečeno, očekivani broj golova s obzirom na stvorene šanse.
A xG Zmajeva u duelu protiv Islanda je bio 1,23. Dakle, realnost je da smo trebali postići samo jedan umjesto tri pogotka. Uostalom, Rade Krunić je postigao dva "inzaghijevska" gola koja su više plod sreće nego neke uigrane i izrađene akcije.
No, i novinari i javnost su šutjeli o tome svemu jer - "pobjeda je najvažnija, ne treba stvarati negativnu atmosferu" i slične floskule koje već godinama slušamo.
"Danas smo pobijedili zato što smo shvatili protivnika jako ozbiljno", rekao je Hadžibegić nakon Islanda.
"Tražit ću najsvježiju ekipu, najspremniju fizički, a mentalno mislim da su svi spremni za meč", rekao je Hadžibegić prije Slovačke.
Igrači su u izjavama između dvije utakmice pucali od samopouzdanja i najavljivali pobjedu nad Slovacima.
I onda dođe utakmica sa Slovačkom. Po onom viđenom, niti su Zmajevi shvatili Slovake ozbiljno, niti su igrali najsvježiji, ni najspremniji fizički, ni najspremniji psihički.
Naši igrači na terenu su, posebno u prvom poluvremenu kada su Slovaci i postigli oba gola u pobjedi 2:0, na terenu izgledali kao izgubljena vojska. Narodski rečeno - nisu se mogli sastaviti s loptom.
Slovaci su vršili presing na koji su Zmajevi reagovali na očajan način i mučili su se da dođu i do centra, a o loptama ka napadačima su mogli samo sanjati.
Jedan od razloga za to je i što je Rade Krunić igrao povrijeđen i nije ličio na sebe. To se najbolje vidjelo neposredno prije drugog gola Slovaka. Krunić je izgubio loptu, nije je pokušao ponovo osvojiti i samo je lagano šetao i bio nijemi posmatrač dok su protivnici krenuli u akciju po pogodak.
Kada je vidio da je vrag odnio šalu, Hadžibegić je napravio očajnički potez i u igru ubacio još jednog povrijeđenog igrača - Edina Džeku i izložio ga bespotrebnom riziku da pogorša povredu i završi sezonu.
Nakon utakmice Hadžibegić je konstatovao da su igrači bili umorni.
"Bila je ovo teška utakmica u viskom tempu, a s obzirom da smo igrali prije tri dana, osjetio se umor kod naših igrača", rekao je Hadžibegić.
Ili je selektor iskoristio čuvenu floskulu o umoru koja "ne pije vode", ili je svjesno na teren poslao umorne igrače iako je prije utakmice rekao da će mu igrati oni najspremniji.
Čitatelji portala Klix.ba su nakon susreta u anketi kao glavnog krivca za poraz od Slovačke okarakterisali Hadžibegića. Više od trećine od skoro 18,5 hiljada ljudi koji su glasali smatra selektora jedinim krivcem, a petina smatra da su igrači krivi.
Skoro četvrtina anketiranih smatra da su za poraz zaslužni i selektor i igrači i euforija nakon pobjede nad Islandom i to je, u suštini, možda i najtačnije.
Naravno, selektor je zbog same svoje funkcije najodgovorniji, ali nije jedini krivac. A ako pitate Benjamina Tahirovića, nije uopće krivac.
PREUZEO KRIVICU
Tahirović: Selektor je taktički sve postavio kako treba, mi igrači smo krivi za poraz
Istina, i pojedini igrači su podbacili, čitava ekipa mentalno nije bila spremna za utakmicu i očito su potcijenili ekipu koja skoro godinu nije nikoga pobijedila.
Naravno, ne treba prešutjeti ni svađu selektora s navijačima, kao ni to da su se Edin Džeko, Rade Krunić i Amer Gojak "zamjerili" BH Fanaticosima. Oni su se pozdravili s navijačima na kraju utakmice zajedno sa saigračima, no odbili su se vratiti pred BH Fanaticose kada su ih pozvali da im priđu.
Poraz nije tragedija ukoliko se iz nje izvuku pouke. No, kako Ibrahim Šehić kaže: "I ranije nam se ovo znalo desiti, ali izgleda da nismo ništa naučili iz prošlosti".
"Historia est magista vitae" očito našim igračima ništa ne znači. No, nadamo se da će se dozvati u nastavku kvalifikacija jer nikada lakše se nije moglo doći do Eura.
Kako bi naši "matematičari" koji vode ekipe rekli - još su 24 boda u igri. I baraž, za svaki slučaj.
