35 godina od osnivanja Herceg-Bosne

U Mostaru je 18. novembra obilježena 35. godišnjica osnivanja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, koju su hrvatski politički predstavnici u BiH osnovali u Grudama 1991. godine. Ratnim događajima povezanim s njenim rukovodstvom i Hrvatskim vijećem obrane bavio se Haški tribunal. U predmetu „Prlić i drugi“ pravosnažno je potvrdio da je od sredine januara 1993. postojao udruženi zločinački poduhvat i potvrdio kazne od ukupno 111 godina zatvora za šestoricu bivših dužnosnika.

U Mostaru su položeni vijenci ispred Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače, a na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru predstavljena je knjiga historičara Davora Marijana „Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.“ Program su organizirali Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i Hrvatski dokumentacijski centar Domovinskog rata u BiH, pod pokroviteljstvom Hrvatskog narodnog sabora BiH.

U Grudama je povodom Dana općine održana svečana sjednica Općinskog vijeća. Prije sjednice položeni su vijenci na grob Mate Bobana u Gorici i kod spomenika hrvatskim braniteljima u Grudama. Sjednici su prisustvovali članica Predsjedništva BiH Darijana Filipović, predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto i predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH Dragan Čović. Filipović je osnivanje Herceg-Bosne opisala kao važno poglavlje političke historije Hrvata u BiH.

Šta je pisalo u odluci iz 1991. godine

Odluka o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg-Bosne donesena je 18. novembra 1991. u Grudama, u vrijeme raspada Jugoslavije. Zajednica je u osnivačkom aktu definirana kao politička, kulturna, ekonomska i teritorijalna cjelina sa sjedištem u Mostaru. Za prvog predsjednika izabran je Mate Boban. U članu 5. odluke navedeno je da će Zajednica poštovati demokratski izabranu vlast BiH dok postoji njena državna nezavisnost u odnosu na bivšu ili bilo koju buduću Jugoslaviju.

U odluci su navedena područja 30 tadašnjih općina, uključujući dijelove pojedinih općina. Na spisku su bili Jajce, Kreševo, Busovača, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica, Skender Vakuf (Dobretići), Kakanj, Vareš, Kotor Varoš, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Gornji Vakuf, Prozor, Konjic, Jablanica, Posušje, Mostar, Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Neum, Stolac i Trebinje (Ravno).

Osnivači su odluku obrazlagali potrebom da organiziraju odbranu područja na kojima su Hrvati činili većinu ili značajan dio stanovništva. „Bosna ponosna prestala je biti ponosna. Njenim cestama, željeznicom, eterom njenim – kruži zlo“, rekao je Boban u izjavi koju je Slobodna Bosna objavila 28. novembra 1991. godine. Dodao je da su Hrvati, prema njegovom viđenju, morali pokazati da ne žele učestvovati u nasilju.

Hrvatska Republika Herceg-Bosna proglašena je 28. augusta 1993. godine. Washingtonskim sporazumima u martu 1994. okončan je hrvatsko-bošnjački oružani sukob i postavljen je temelj za uspostavljanje Federacije Bosne i Hercegovine.

Šta je pravosnažno utvrdio Haški tribunal

Žalbeno vijeće Haškog tribunala 29. novembra 2017. potvrdilo je nalaz da je cilj udruženog zločinačkog poduhvata bio uspostaviti hrvatski entitet u BiH koji bi omogućio ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda putem etničkog čišćenja bošnjačkog stanovništva. Sud je utvrdio da je poduhvat postojao od sredine januara 1993. godine, više od godinu nakon osnivanja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne. Za Berislava Pušića utvrđeno je da se poduhvatu pridružio u aprilu 1993. godine.

Pravosnažna presuda odnosi se na individualnu krivičnu odgovornost šestorice optuženih za zločine počinjene od 1992. do 1994. godine u osam općina i pet zatočeničkih centara u BiH. Među zločinima za koje su osuđeni bili su progoni, ubistva, deportacije, prisilno premještanje i nezakonito zatočenje civila. Presuda obuhvata i zločine u zatočeničkim centrima Heliodrom, Dretelj i Gabela.

Jadranku Prliću potvrđena je kazna od 25 godina zatvora. Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku i Milivoju Petkoviću potvrđene su kazne od po 20 godina, Valentinu Ćoriću 16, a Berislavu Pušiću 10 godina zatvora.

Sažetak pravosnažne presude u predmetu „Prlić i drugi“ (PDF)