Home

Aktivisti: Rohinje na ivici izumiranja

06 Sep

Aktivisti: Rohinje na ivici izumiranja

Piše: Samer Alawi

Aktivisti iz reda Rohinja upozorili su na posljedice nastavka međunarodne šutnje o zločinima koje čine snage Mijanmara protiv ove etničke skupine. Izrazili su strah da će doći do raseljavanja svih preostalih pripadnika ove manjine u pokrajini Arakan tokom narednih sedmica ako ne dođe do direktne međunarodne intervencije kako bi im se pružila zaštita.

Farid Abdul Jabbar, direktor Globalnog Rohinja Centra (GRC) u Maleziji, kaže da je u proteklim sedmicama došlo do ubijanja i raseljavanja oko 10 posto preostalih stanovnika iz reda Rohinja naroda u muslimanskoj pokrajini poznatoj kroz historiju kao Arakan, koju su mijanmarske vlasti preimenovale u Rakhine.

Abdul Jabbar kaže da Mijanmar traži izgovor da uvjeri međunarodnu zajednicu kako su progon i genocidni rat koji vode zapravo rat protiv terorizma. Za Al Jazeeru je izjavio da je konstantni progon, koji u pokrajini Arakan traje više od pet godina, dovelo do stanja općeg nezadovoljstva među Rohinjama, što se pretvorilo u narodni pokret koji se protivi ugnjetavanju i zahtjeva svoja prava.

Smrtonosno mučenje  

Vezano za navode u mijanmarskim medijima da je ubijeno nekoliko pripadnika snaga sigurnosti i policajaca 25. avgusta na sjeveru pokrajine, ovaj aktivista odbacuje tvrdnje da je bila riječ o napadu naoružanih lica na policijsku stanicu. Kaže da su mještani sela pokušali osloboditi članove svojih porodica od smrtonosnog mučenja koje se odvijalo unutar policijske stanice i da nisu bili naoružani.

Pojedini aktivisti tvrde da su mijanmarska vojska i sigurnosne snage ostale iznenađene reakcijom naroda na njihove organizirane operacije, jer su obično provodili akcije ubijanja i mučenja Rohinja bez ikakvih posljedica. To i objašnjava njihovo ponašanje, koje vide kao pretjerano, nakon dešavanja 25. avgusta.

Aktivisti među izbjeglim Rohinjama izrazili su svoje nezadovoljstvo prema međunarodnom stavu, te su uputili kritike na račun susjednih država, naročito Saveza država Jugoistočne Azije (ASEAN), zbog toga što svoje ekonomske interese stavljaju ispred načela o ljudskim pravima.

Riad al-Haqq Mannan, medijski aktivista, kaže da su stavovi susjednih država ''razočaravajući'', istakavši kako se stav Malezije promijenio u odnosu na prošlu godinu. Bangladeš je zatvorio svoja vrata pred izbjeglicama koje bježe od sigurne smrti, čime se krše norme međunarodnog humanitarnog prava, kaže on, dok ASEAN ne želi razgovarati o ovom problemu na nivou organizacije, uprkos tome što Yangon krši deklaraciju o ljudskim pravima ove organizacije.

Sa svoje strane, Hamid Albar, bivši specijalni izaslanik Organizacije islamske kooperacije (OIC) u Mijanmaru, optužio je međunarodnu zajednicu za dosluh sa vojnom vlasti u Yangonu. Za Al Jazeeru kaže da međunarodna zajednica živi ''medeni mjesec'' sa Mijanmarom koji više ne mari za bilo kakve kritike vezano za višegodišnje ubijanje muslimana koje prolazi bez kazne.

Albar, koji je više puta obavljao dužnost ministra vanjskih poslova Malezije, dodaje da je vlast u Mijanmaru uvjerena kako se protiv nje ne može poduzeti ništa u Vijeću sigurnosti UN-a zbog kineskog i ruskog veta. Također su svjesni da su islamske države preslabe da bi djelovale a da se stavovi zauzimaju na temelju uskih nacionalnih interesa a ne na osnovu načela o ljudskim pravima ili pravednosti.

Među Rohinjama, bez obzira bili oni u svojoj domovini Arakanu ili u izgnanstvu, vlada uvjerenje da vlasti Mijanmara neće tek tako zaustaviti ubijanja i progon muslimana, dok međunarodni pritisak vide kao nužnu potrebu. Ako taj pritisak uskoro ne uslijedi, nakon nekoliko sedmica ili mjeseci bi to moglo biti prekasno jer tada u pokrajini Arakan više neće ostati nijedan živi Rohinja musliman.

Formiranje komisije

Međutim, aktivisti iz reda Rohinja imaju različita mišljenja u pogledu zahtjeva za međunarodnom intervencijom s ciljem pružanja zaštite njihovom narodu od etničkog čišćenja. Imran Arakani smatra da Mijanmar želi da dođe do međunarodne intervencije što bi mu dalo pokriće da čini još veće pokolje. Prema njegovim riječima, to se vidi jasno i iz mijanmarskog zahtjeva da se formira komisija na čelu sa Kofi Annanom, dok se posljednja kampanja progona poklopila sa objavljivanjem njegovog izvještaja o situaciji u Mijanmaru. 

Međutim, Riad al-Haqq Mannan smatra da međunarodna intervencija može pružiti privremenu sigurnost etničkoj skupini Rohinja, kako bi onda mogli zahtijevati svoja prava. Kaže da konstantni progon i problematična situacija u kojoj žive Rohinje ne pruža mogućnost ovom narodu da se bori za svoja osnovna prava, poput prava na državljanstvo ili političko predstavljanje.

Ovi aktivisti odbacuju mogućnost postojanja bilo kakve uloge medija u aktiviranju pripadnika Rohinja u Mijanmaru na putu borbe za njihova prava ili čak reagiranja na konstantne napade koje vrše pripadnici snaga sigurnosti ili milicije budističkih ekstremista.

Pojašnjavaju da je zajednica Rohinja zatvorena prema svijetu, a da su njihovi mediji usmjereni više ka tome da se pitanje Rohinja prezentira u svijetu, domaćoj javnosti, bez obzira da li je riječ o osvješćivanju građana o njihovim pravima ili njihovoj mobilizaciji kako bi zahtijevali ta prava. To pripisuje činjenici da Rohinje ne poznaju strane jezike i da njihovi novinari postaju meta u slučaju da govore o problemima svoje etničke skupine.

Izvor: Al Jazeera

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top