Arslan Arnautović: 20 razloga zašto volimo Krajinu?

dgusz
Stacioniran trenutno u Sarajevu zbog fakultetskih obaveza, ne može insan ljudima nikako objasniti kakav je to "big deal" vezan za Krajinu koji mi imamo, jednostavno nije ljudima jasno zbog čega toliko volimo svoj rodni kraj. Nekom bi to izgledalo sasvim normalno, voliš i uvijek se vraćaš onome odakle si krenuo, ali bolje da razjasnimo zbog čega to mi volimo ova naša brda i doline.

20 razloga zašto volimo Krajinu je glavni dio ove kolumne. Ukoliko se prepoznate u nekoj od ovih (a vjerujem u svima ćete), pišite nam.

  1. Jer najbolji kesten raste ovdje.

  2. Jer nema ljepšeg meda od krajiškog livadskog meda.

  3. Jer kad odeš u Sarajevo, shvatiš koliko je čist zrak kući i jedva čekaš kraj mjeseca da se vratiš.

  4. Jer su ljudi, koliko god problema imali, srdačni i susretljivi.

  5. Jer cijenimo činjenicu da je svaki drugi pripadnik Petog korpusa izbačen iz stroja braneći ovaj mali komadić raja na zemlji.

  6. Jer nam je Europa na dohvat ruke.

  7. Jer su Krajišnici srčani, prkosni i hrabri ljudi.

  8. Jer smo glasni i kako kažu, čudno pričamo, jer ikavica.

  9. Jer nikad nismo zadovoljni i uvijek želimo više.

  10. Jer – kljukuša.

  11. Jer rijeka Una, rijeka Sana, brda i doline.

  12. Jer se svađamo jako i oštro, a mirimo kao najrođenija braća.

  13. Jer je u nas nemoguće moguće.

  14. Jer možemo sa svakim o svemu, ali kad je o politici riječ, bježi iz razgovora.

  15. Jer imamo usađen kontinuitet patriotizma i vjere, zasigurno više od drugih.

  16. Jer, rahmetli Izet Nanić.

  17. Jer jedini znamo i možemo se prilagoditi, kako Bosni, tako i Hrvatskoj i Sloveniji...

  18. Jer nikad nismo prvi napadali, uvijek smo se branili.

  19. Jer na kantonu niko nikog „ne može očima“, ali kad smo u Sarajevu, Tuzli, inostranstvu, onda smo složni.

  20. Jer su nas učili da volimo svoje, a poštujemo tuđe.

Možemo se osjećati kao Bošnjaci, kao Bosanci, kao bilo šta, ali treba znati i u srcu i u duši da smo mi na kraju dana prije svega Krajišnici, pa tek onda sve ostalo. Jer, nije lako biti Krajišnik.