Prvi put u historiji Bošnjaci su imali priliku direktno odlučiti predsjednika Republike Srpske, budući da se na ovim izborima nije moglo glasati za potpredsjednike iz reda bošnjačkog naroda, već isključivo za kandidata iz reda srpskog naroda. Ipak, ovu priliku nisu iskoristili.
Potpredsjednik RS Ćamil Duraković više puta je naglašavao da Bošnjaci raspolažu s 35.000 do 40.000 glasova koji mogu biti presudni — što se pokazalo tačnim i na ovim izborima. Baš kao što su 2014. godine svojim glasovima presudili da Mladen Ivanić uđe u Predsjedništvo BiH, sada su utjecali i na to da Branko Blanuša ne bude izabran za predsjednika RS.
Katastrofalna izlaznost u bošnjačkim sredinama
Prema rezultatima iz većinski bošnjačkih mjesta, Blanuša jeste imao više glasova, ali je izlaznost u tim sredinama bila izuzetno niska.
Doboj:
U Pridjelu Gornjem, Grapskoj Gornjoj, Kotoroskom i Ševarlijama — mjestima s bošnjačkom većinom — izlaznost je bila samo 15–17 posto. To je više nego duplo ispod prosjeka izlaznosti u RS-u, koja je iznosila 35,72 posto.
Prijedor:
U Kozarcu, na šest biračkih mjesta, izlaznost je bila između 4 i 9 posto, što je još lošiji rezultat.
Srebrenica:
– Sućeska: 4,95%
– Potočari 2: 7,21%
Bosanska Gradiška:
U mjestu Orahova, nekadašnjom uporištu Pokreta za državu, izlaznost je bila 7,38% i 8,85% na dva biračka mjesta. U Dubravama nešto bolja — 10,40% i 11,31%.
Teslić – Kamenica:
– 21,82% i 16,60% izlaznosti na dva biračka mjesta.
Zvornik – Divič:
U mjestu u kojem žive isključivo Bošnjaci, izlaznost je bila samo 7,10%.
Zašto Bošnjaci nisu iskoristili priliku?
Dojam je da Bošnjaci, iako su mogli bitno utjecati na izborni rezultat, jednostavno nisu htjeli ili nisu bili motivirani izaći na izbore. Razloga je više:
Kandidati ih nisu ozbiljno shvatili.
Tokom čitave kampanje nijedan kandidat nije Bošnjake tretirao kao biračko tijelo koje može presuditi ishod.
Stranke iz Sarajeva potpuno nezainteresovane.
Političke stranke sa sjedištem u Sarajevu ponašale su se kao da se izbori uopšte ne dešavaju. Fokus im je bio na međusobnim prepucavanjima o Dodiku i političkim obračunima, a ne na mobilizaciji birača.
Nije bilo poziva biračima da izađu na izbore.
Većina stranaka nije uputila niti minimalan poziv svojim simpatizerima da glasaju. Tek su se rijetki u posljednjim danima kampanje stiđljivo oglasili podržavajući Blanušu — ali takvo zakašnjelo i mlako saopćenje nije moglo imati nikakav stvarni efekt.
