Sinoć su otvoreni “Slobodarski dani viteškog grada Bužima”, manifestacija koja traje do 15. avgusta, čuvajući sjećanje na časnu borbu 505. viteške brigade ARBiH i njenog komandanta Izeta Nanića. General Nanić poginuo je na širem lokalitetu Ćorkovače, tokom zajedničkih operacija Hrvatske vojske i Armije RBiH na oslobađanju okupiranih teritorija u okviru operacije “Oluja”.
Danas će biti organizirani pješački i biciklistički uspon na Ćorkovaču, posjeta mjestu pogibije generala Nanića i njegovih saboraca, gdje će biti proučen tevhid i održan historijski sat “Sjećanje na heroje”.
Bosanski narod
– Bio je to dan deblokade Bihaćkog okruga i pogibije Izeta rahmetli. Mene kao brata, i kompletnu familiju, to je potreslo. S jedne strane imaš radost, a s druge … – kaže u suzama Izetov brat Mujaga Nanić.
Studirao je tokom rata, nije bio pripadnik ARBiH, a vijest o pogibiji brata, heroja odbrambeno-oslobodilačkog rata, stigla je telefonskim putem.
– Prvo nam je rečeno da je ranjen, a kasnije je telefon ponovo zazvonio i kazali su nam da je poginuo. Tako je htjela sudbina. On je i sam u dnevniku napisao: “Bit će naša, ako Bog da, BiH”. Dao je sve od sebe da sačuva što više bosanskog naroda. 505. viteška je bila na svim ratištima i zato je poginulo 500 njenih pripadnika. Nadam se da će ove godine kroz centar Bužima proći i njihova djeca s ružama, da se vidi veličina i snaga broja tih boraca koji su dali svoj život za današnju slobodu – sjeća se Mujaga Nanić.
O hrabrosti, ali i vojničkom znanju generala Izeta Nanića i njegovih Bužimljana svjedočili su njegovi Krajišnici, ali i srpski oficiri i vojnici koji su se nalazili sa suprotne strane.
– On jeste moj brat, uvijek će biti, ali Izet je nadišao veličinu porodice i postao simbol pravednosti, odbrane i borbe za BiH, primjer kako treba da se voli i brani svoja država i u konačnici, kako treba da se živi. On je pokazao vojnu strategiju. Njihovi oficiri nisu mogli razumjeti, naprimjer, zašto nije dopuštao da im u ruke padne neko brdo, koje se oslobađalo po nekoliko puta. Bio je dobar poznavatelj strategije, topografskih karata, bio je čovjek koji je školovan u vojnom pravcu. I u ratu se pokazalo da samo struka može uraditi posao – ističe Mujaga Nanić.
„Zlatni ljiljan“
Mujagin sin prvi je rođen nakon pogibije Izeta Nanića i po njemu je dobio ime. Izetov sin Ibrahim svom drugom sinu također je dao ime Izet, pa se sjećanje na slavnog generala u časnoj familiji Nanića čuva i na ovaj način. Izet Nanić je za života 1994. odlikovan ratnim priznanjem “Zlatni ljiljan“, a posthumno 1998. godine i Ordenom heroja oslobodilačkog rata, te je unaprijeđen u čin brigadnog generala.
Mujaga Nanić: Prvo nam je rečeno da je ranjen, a kasnije je telefon ponovo zazvonio i kazali su nam da je poginuo.
“Slobodarski dani viteškog grada Bužima” uključuju i sportske sadržaje, među kojima i jedan od najpoznatijih i najposjećenijih malonogometnih turnira u regiji “Izet Nanić”, a završnica manifestacije je 15. avgusta, kada će se obilježiti 33. godišnjica osnivanja 505. viteške brigade.
Posljednja poruka
Trajno ostaju upamćene i posljednje riječi generala Nanića, koje je noć prije pogibije zapisao u svoj ratni dnevnik.
– Sve je u igri. Nadam se da će uspjeti. I ja s njima, a onda i narod. Pobjeda je blizu, ako Bog da, bit će naša BiH. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno. Da mi je snage i sreće. Sve sam uložio. Nestalo je struje. Sretno! – napisao je.
Mnogi se sjećaju i jednog od njegovih posljednjih govora, kojim je pokazao da je “vidio” mnogo dalje od vremena u kojem je živio.
– Sutra kad se rasformira ova brigada, kada električar bude električar, a ne obavještajac, kad svi borci budu na svojim radnim mjestima, da se isto ovako družite i uvažavate. Samo tako ćemo svi skupa biti zajedno. Jer, poslije rata je rat – kazao je jedan od najvećih heroja BiH.
