Današnja sjednica Gradskog vijeća Bihać mogla bi biti mnogo više od još jednog pokušaja rješavanja imovinsko-pravnog statusa postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Velhovu.
Na dnevnom redu je odluka koja je već jednom podijelila vijećnike, a njeno eventualno usvajanje moglo bi označiti i početak preslagivanja političke većine u Bihaću.
Riječ je o prijedlogu odluke o knjiženju postrojenja u glavnu i pomoćnu knjigu osnovnih sredstava Grada Bihaća. Na prethodnoj sjednici nije dobio potrebnu podršku, a gradonačelnik Elvedin Sedić potom je povukao materijal s vanredne sjednice, suočen s nedostatkom glasova.
U međuvremenu su se otvorili razgovori o novoj većini. Dosadašnja kombinacija POMAK-a, SBiH i SDP-a očigledno je poljuljana, a prema političkim informacijama, SDA bi mogla ući u većinu s POMAK-om i osigurati glasove za usvajanje odluke. Tako bi pitanje koje je postalo kamen spoticanja moglo poslužiti i kao prvi konkretan test novog političkog dogovora.
Od svečanog otvaranja do milionskog problema
Postrojenje u Velhovu svečano je otvoreno 5. jula 2017. godine, u vrijeme gradonačelnika Šuhreta Fazlića. Predstavljeno je kao jedan od najznačajnijih ekoloških projekata u historiji Bihaća. Samo postrojenje koštalo je 10,8 miliona eura, dok je vrijednost šireg projekta odvodnje i prečišćavanja otpadnih voda iznosila oko 25 miliona eura. Projekat su finansijski podržali njemačka razvojna banka KfW, Evropska unija, Grad Bihać i drugi partneri.
Nije se, međutim, radilo samo o izgradnji prečistača. Projektom je bila predviđena i izgradnja približno 53 kilometra nove kanalizacione mreže, kao i proširenje i sanacija postojeće infrastrukture.
Gotovo devet godina kasnije, umjesto priče o završenom ekološkom projektu, Bihać se suočava s problemima sanacije postrojenja, slijeganja tla, oštećenja, dozvola i neriješenih imovinskih odnosa. Za sanaciju se spominje iznos od oko 16,5 miliona KM.
Samo polovina stanovništva na kanalizacionoj mreži
Ipak, najveći problem koji se uporno potiskuje u drugi plan jeste činjenica da postrojenje nikada nije dobilo funkcionalnu kanalizacionu mrežu koja bi obuhvatila cijeli grad.
Prema planskim podacima iz 2020. godine, na javnu kanalizacionu mrežu bilo je priključeno 9.616 domaćinstava, odnosno oko 29.800 stanovnika ili približno 53 posto populacije Bihaća.
Oko 7.000 domaćinstava koristilo je septičke jame, dok je za približno 1.600 domaćinstava evidentirano direktno ispuštanje otpadnih voda u otvorene kanale i vodotoke. To znači da značajan dio grada nije bio obuhvaćen odgovarajućim sistemom odvodnje.
Ovi podaci nisu aktuelni popis za 2026. godinu, ali jasno pokazuju razmjere problema koji je postojao i godinama nakon otvaranja postrojenja.
Drugim riječima, od 2017. do danas nije realiziran cjelokupan sistem koji je trebao omogućiti da otpadne vode iz svih dijelova Bihaća budu prikupljene i usmjerene na tretman u Velhovo.
Una i dalje plaća cijenu nedovršenog projekta
Gradonačelnik Elvedin Sedić upozorava da bi neusvajanje odluke o knjiženju moglo izazvati ekološku katastrofu. Njegova upozorenja o mogućim posljedicama prestanka rada postrojenja svakako treba ozbiljno shvatiti.
Međutim, nameće se i drugo pitanje: nije li ekološka katastrofa već odavno prisutna, ako dio fekalnih voda iz bihaćkih domaćinstava i dalje završava u otvorenim kanalima, vodotocima i Uni?
Ne može se govoriti o potpunoj zaštiti rijeke dok značajan dio stanovništva nema odgovarajuću kanalizacionu infrastrukturu. Nije dovoljno imati prečistač ako do njega ne dolaze otpadne vode iz svih dijelova grada.
Zato knjiženje imovine, koliko god bilo važno, neće samo po sebi riješiti problem. Neće izgraditi nedostajuću kanalizaciju, priključiti nova domaćinstva niti zaustaviti direktne ispuste.
Nova većina, stari problemi
Današnja sjednica mogla bi donijeti i politički rasplet. Ako SDA podrži prijedlog, a odluka dobije potrebnu većinu, to bi moglo biti prvo konkretno potvrđivanje novog političkog saveza s POMAK-om. Pitanje je, međutim, hoće li se nakon toga otvoriti i suštinski problemi koje Bihać godinama ne uspijeva riješiti.
Pred vijećnicima su najmanje tri velika zadatka: riješiti vlasnički status postrojenja, osigurati novac za njegovu sanaciju i konačno dovršiti kanalizacioni sistem kako bi se na njega priključila domaćinstva koja to još nisu učinila.
Zato bi vijećnici danas, osim pitanja kome će se postrojenje knjižiti, morali tražiti konkretne odgovore: koliko je kanalizacione mreže izgrađeno od 2017. godine, koliko je novih domaćinstava priključeno, koliko ih još nije obuhvaćeno sistemom i kada će se taj problem konačno riješiti.
Politička većina može se promijeniti jednim glasanjem, imovina se može knjižiti jednom odlukom, a milioni se mogu planirati novim kreditima. Ali Una neće postati čistija zato što su se vijećnici dogovorili oko vlasništva nad prečistačem.
Najveći poraz Bihaća ne bi bio da danas ponovo padne odluka o knjiženju postrojenja. Najveći poraz bio bi da se i nakon ove sjednice nastavi raspravljati o tome čije je postrojenje, dok se pitanje zbog kojeg je ono izgrađeno – da fekalije ne završavaju u Uni – i dalje ne rješava.
FOTO: Ilustracija/CH
