Iako se godinama najčešće govorilo o odlasku građana iz Bosne i Hercegovine, sve je više primjera porodica koje odlučuju napustiti inostranstvo i vratiti se u domovinu. Prema podacima Ministarstva obrazovanja Unsko-sanskog kantona (USK), ovaj trend posebno je primjetan među porodicama s djecom školskog uzrasta.
Četiri decenije života u Njemačkoj
Kako izgleda povratak, s kojim se izazovima suočavaju roditelji i djeca te koliko je obrazovni sistem spreman prihvatiti učenike koji dolaze iz drugih zemalja, provjerila je ekipa iz Bihaća.
Nakon četiri decenije života u Njemačkoj, Alen Memagić odlučio je sa suprugom Gizem i njihovo šestero djece novi život započeti u rodnom Bihaću. Osim želje za povratkom u domovinu, na ovu odluku utjecalo je i nezadovoljstvo sistemom, moralnim vrijednostima te načinom odgoja i obrazovanja djece u njemačkim školama i vrtićima.
- Ovdje ima poštenja, ima morala, ima dobrih ljudi. Tamo niko ni s kim nema kontakta u komšiluku. Ovdje ne trebate zaključavati vrata, ne trebate se bojati da će vam neko nešto iznijeti iz kuće ili stana. Dolaze ljudi koji nas uopće ne poznaju i pitaju treba li nam pomoć. Toga gore nemate - kaže Alen Memagić.
Gizem, koja je rođena u Turskoj, Bosnu i Hercegovinu doživljava kao svoju domovinu. Ističe da se ovdje osjeća prihvaćeno i da je povratak bio njena dugogodišnja želja.
- Ovdje su svi bili prema meni kao porodica. Nema veze je li riječ o policajcu, doktoru, učiteljici u školi ili komšinici – svi su nam otvorili vrata i pitali treba li nam nešto. Oduvijek je bila moja želja da se vratimo, zbog djece i nas, kako bismo imali bolji život - ističe Gizem Bolata.
Djeca se brzo prilagođavaju
Dvoje od šestero djece porodice Memagić pohađa Osnovnu školu Prekounje-Ripač u Bihaću. Nova sredina im, kako kažu, prija, a u školi već stvaraju prijateljstva.
- Lijepo mi je ovdje. Ljepše mi je nego u Njemačkoj. U školi imam više prijateljica - kaže Hanifa Memagić.
I njena sestra Amira zadovoljna je povratkom, a svoje osjećaje kratko je opisala riječima: "Najviše volim Bosnu."
Iz Osnovne škole Prekounje-Ripač navode da je porodica Memagić pozitivan primjer povratka i uspješne integracije djece u novu sredinu. Ističu da se porodice s djecom uglavnom odlučuju na povratak dok su mališani još u ranijoj dobi, što im olakšava prilagođavanje.
Direktor škole Mirzet Sagrković potvrđuje da je u posljednje vrijeme primjetan veći broj povratnika.
- U posljednje vrijeme, posebno ove i prethodne godine, bilježimo porast povratka roditelja i djece školskog uzrasta - kaže Sagrković.
Više od 200 zahtjeva
Podaci Ministarstva obrazovanja USK pokazuju da se povratak porodica s djecom odražava i na obrazovni sistem. Tokom posljednje godine zaprimljeno je više od 200 zahtjeva za nastavak školovanja u osnovnim školama, što predstavlja povećanje od približno 70 posto u odnosu na ranije godine.
Pomoćnica ministra obrazovanja USK za predškolski i osnovni odgoj i obrazovanje Azra Šulić navodi da su među razlozima povratka i sticanje imovine te stvaranje uslova za novi početak u domovini.
- Djelimično su to i razlozi koji se tiču sticanja određenog imovinskog stanja i stvaranja uvjeta za povratak u domovinu - navodi Šulić.
Kako bi djeci olakšalo uključivanje u obrazovni proces, Ministarstvo provodi različite mjere podrške. Posebna pažnja posvećena je učenicima koji dolaze iz inostranstva i moraju se prilagoditi drugačijem nastavnom programu.
- Djeca prolaze proces priznavanja inostranih školskih kvalifikacija, a Ministarstvo je kroz pedagoške standarde već predvidjelo dva sata podrške učenicima - objašnjava Šulić.
Za porodicu Memagić povratak u BiH pokazao se kao jedna od najboljih životnih odluka. Nadaju se da će njihov primjer ohrabriti i druge koji razmišljaju o povratku, poručujući da nijedna sredina nije idealna, ali da domovina ima posebnu vrijednost.
Foto: Screenshot
