Brojni sukobi, frakcije i nesuglasice u probosanskoj većini: Hoće li trojka preživjeti

.
Vrlo uspješno su poslužili osnovnom cilju – rušenju dinastije, no je li time iscrpljen i njen smisao postojanja

 

Trojka se nalazi u ozbiljnim problemima. Iako će mnogi protagonisti SDP-a, Naroda i pravde i Naše stranke tvrditi da je sve uredu i da su postojeće razmirice sitne i normalne ili, kako bi to premijer KS Nihad Uk kazao, da je temelj njihovog rada „u stotinu stvari u kojima se slažemo, a ne one tri ili četiri u kojima nemamo iste stavove“, problemi koji su počeli nagrizati novu probosansku većinu mnogo su veći od tri ili četiri različita mišljenja.

Zajednički cilj

Stranke trojke ujedinio je zajednički cilj – rušenje SDA s vlasti. No, od početka je to ideološki bio prilično nekoherentan savez koji se kretao od konzervativnog i vjerskim krugovima bliskog NiP-a, preko jugonostalgičara iz SDP-a, do pro-LGBT orijentirane Naše stranke. Ipak, uprkos tim razlikama, protagonisti trojke uspjeli su se tokom godina održati na okupu te, nakon Kantona Sarajevo, skinuti SDA s vlasti i na federalnom te državnom nivou.

No, jedna stvar je održati se na okupu u opoziciji, a sasvim druga sačuvati kompaktnost kada se jednom uđe u vlast, a s njom dođu i brojne odgovornosti vođenja, raspodjele funkcija, resursa, upravljanja budžetima... A upravo su to pitanja na kojima trojka, čini se, polako počinje pucati, i to ne toliko na ideološkom koliko na interesnom polju.

Te pukotine postaju najvidljivije na lokalnom nivou. NiP u Općini Centar, protivno volji rukovodstva stranke, predvodi pokušaj opoziva Srđana Mandića, člana Naše stranke koji je na čelo ove općine došao podrškom sve tri stranke. Malo je vjerovatno da će se ove stranke ponovo uspjeti usaglasiti o zajedničkom kandidatu u ovoj općini. Prethodno je već došlo do raspada koalicije u Općini Novo Sarajevo.

Od dinastije zavisi

Jasno je da bi daljnje obnašanje vlasti moglo produbiti animozitete, a možda i dovesti do potpunog raspada trojke.

Ipak, čak da se to i desi, nije to nužno tragična stvar. Oni su vrlo uspješno ostvarili svoj ključni cilj zbog kojeg su se i ujedinili – rušenje dinastije. Trojka, tj. ujedinjeni front ostalih stranaka ima, međutim, i dalje smisla, dokle god postoji opasnost da se bračni par Izetbegović i njihove kadrovske strukture ponovo vrate na vlast i preuzmu kontrolu nad resursima društva.

No, u slučaju promjena unutar same SDA i njene demokratizacije, i imperativ za postojanjem ujedinjene trojke prilično bi splasnuo. A onda bismo se, u pravom smislu, mogli zaokrenuti u pravcu izgradnje istinski demokratskog društva u kojem će vlasti biti često smjenjivane, a stranke se okupljati oko ideoloških pitanja.

Nesuglasice zbog KCUS-a

Slično poput NiP-a, brojne unutrašnje probleme ima i SDP, u kojem djeluje cijeli niz frakcija, a pojedini njihovi protagonisti, poput Benjamine Karić ili Denisa Bećirovića, djeluju više kao da su članovi DF-a ili SDA nego stranaka trojke.

Iako u Vijeću ministara i Vladi FBiH kadrovi trojke zasad djeluju tiho, i tu je jasno da postoje razmimoilaženja u vezi s brojnim pitanjima. Slikovit primjer je činjenica da Sebija Izetbegović još nije smijenjena s pozicije direktorice KCUS-a jer njen nasljednik još nije usaglašen.

Bez obzira na sve probleme, za demokratski poredak u društvu to je bio veliki korak ka razbijanju monopola moći, katastrofalnih politika i kadrovskih promašaja koje je godinama generirao bračni par s Poljina.