Potrošačka korpa za avgust ove godine iznosila je 3.810 KM i za gotovo 300 KM je skuplja nego prije godinu, za čak 1.300 KM u odnosu na period prije pet godina. Dok troškovi života dostižu rekordne iznose, četveročlanoj porodici samo za hranu potrebno je 1.660 KM mjesečno. S minimalnom plaćom od 1.027 KM nemoguće je preživjeti mjesec, dok je prosječna, koja iznosi 1.714 KM, dovoljna tek da se prehrani i preživi.
U isto vrijeme rastu cijene energenata, gorivo na bh. pumpama ponovo je iznad 3,5 KM, a nakon ljeta tokom kojeg je suša uništila i ono malo domaće proizvodnje, jesen i zima donose nove cijene i izazove.
Nije neophodno
- Građani danas preživljavaju tako što se odriču svega što nije neophodno. Kupuju manje, prate akcije, odgađaju veće troškove i pažljivo planiraju svaku marku, a dio domaćinstava razliku između primanja i stvarnih troškova života pokriva zaduživanjem. Potrebne su konkretne i dugoročne mjere koje će pratiti rast troškova života, povećati kupovnu moć građana i obezbijediti da rast cijena ne pojede svako povećanje primanja – kaže Dušan Srdić iz Udruženja za zaštitu potrošača “Reakcija” iz Banje Luke.
Ekonomski stručnjak, profesor Željko Rička, podsjeća da je u bivšoj državi primjenjivan sistem indeksiranja plaća, koji je osiguravao povećanje plaća u skladu s rastom cijena.
- Ne kažem da je to rješenje za ovu situaciju, ali neki sistem treba imati. Trenutno, sve nam potječe od cijena nafte, a imamo mehanizam akciza, koji je moguće bez problema koristiti. Komponenta transporta učestvuje u cijeni svih artikala, pa se akcize mogu privremeno ukinuti. To je mjera koja bi zahvatila najveći broj proizvoda – kaže Rička.
Inflatorni udari
Inflatorni udari traju već godinama, eksperti predlažu mjere, vlast ih ne želi da čuje, a ono što poduzima nema značajnijeg efekta. Rička je saglasan s ocjenom da standard građana mora biti u vrhu liste prioriteta, pa i u predizbornoj kampanji.
- Mi ćemo birati i ljude koji će donositi zakone i postati izvršna vlast. To su nivoi vlasti koji odlučuju o našim životima. S klimatskim promjenama, sušom, uništenim usjevima, požarima, ova pitanja dolaze u prvi plan. Čudi me, jer ne vidim da neko govori o tome kako zaštititi stanovništvo od ovih udara, visokih cijena i zaliha hrane. Možemo zatvoriti pozorište ili sportsku dvoranu, izdržat ćemo, ali šta ćemo kad ne bude hrane. Moramo imati robne rezerve iz kojih ćemo, kada poskupi brašno, ubaciti određene količine – ističe Rička.
Foto: Cazin.net/CGPT
