Politički nastupi u Bosni i Hercegovini odavno nisu samo pitanje programa, zakona i ekonomskih mjera. Gotovo svaka javna riječ o ratu, agresiji i karakteru sukoba nosi posebnu težinu, posebno kada dolazi od lidera mlađe političke generacije čini se.
Upravo zato su posljednji istupi Sabine Ćudić ponovo otvorili raspravu o tome ko i na koji način govori o najosjetljivijim temama bosanskohercegovačke prošlosti. Izgleda da se upravo njoj zamjera znatno više nego drugima.
Predsjednica političke organizacije Naša stranka tokom susreta sa evropskim političarima u Sarajevu pokušala je, iz perspektive domaćina i na svoj način, predstaviti historijski i politički kontekst Bosne i Hercegovine. Međutim, način na koji je govorila o agresiji i ratu izazvao je brojne reakcije u javnosti, posebno među onima koji smatraju da takve teme traže dodatnu političku i historijsku odgovornost, legitimitet, tačnost činjenica i nikako dvojako tumačenje svih važnih činjenica.
U političkom prostoru Bosne i Hercegovine već godinama postoji svojevrsno nepisano pravilo da o ratnim temama najviše govore oni koji su taj period direktno proživjeli kroz vojne, političke ili civilne strukture. Javnost je navikla da se pitanja agresije, opsade Sarajeva, genocida i ratnih stradanja uglavnom vezuju za političare koji imaju lično iskustvo tog vremena ili kontinuirano prisustvo na obilježavanjima važnih datuma i mjesta stradanja recimo. Upravo tu mnogi vide razliku kada je riječ o Sabini Ćudić. Iako je jedna od najvidljivijih političarki nove generacije, rijetko se može vidjeti na obilježavanjima godišnjica, mjestima pogibija ili događajima koji nose snažnu simboliku ratnog perioda.
Za dio javnosti to ne mora nužno biti problem, ali za drugi dio otvara pitanje autentičnosti kada se ulazi u interpretacije ratnih tema, osobito ako se tumačenjem izazove negativna reakcija.
Političari nove generacije često pokušavaju pronaći balans između evropskog političkog jezika i domaće stvarnosti. Međutim, Bosna i Hercegovina je specifičan prostor u kojem rat nije samo historijska činjenica, nego i aktivna društvena trauma i tema. Zbog toga svaka formulacija, svaka interpretacija i svaki pokušaj drugačijeg političkog pristupa vrlo brzo postaju predmet ozbiljnih analiza.
Posebno je zanimljivo što veliki broj političara mlađe generacije godinama izbjegava detaljnije ulaziti u teme agresije i rata. Razlog nije samo politički oprez, nego i svijest da javnost takve izjave mjeri mnogo strožije nego druge političke poruke. Mnogi su procijenili da je sigurnije govoriti o ekonomiji, evropskom putu, korupciji ili reformama nego otvarati pitanja koja i tri decenije nakon rata izazivaju duboke podjele.
Zbog toga svaka izjava koja odstupa od ustaljenog narativa automatski izaziva reakcije.
U slučaju Sabine Ćudić dodatnu pažnju privlači činjenica da je riječ o političarki koja veoma vodi računa o javnom nastupu, međunarodnoj komunikaciji i političkom imidžu.
Njene neke izjave rijetko prolaze nezapaženo, ali većina gotovo po pravilu otvaraju prostor za polemike između političkih neistomišljenika i kritičara vlasti. U konačnici, pitanje nije samo šta je rečeno, nego i ko govori, iz koje pozicije i sa kakvim političkim kredibilitetom kada su u pitanju teme rata i agresije.
U Bosni i Hercegovini te teme i dalje nisu samo dio prošlosti, nego važan dio političkog identiteta društva. Zato će svaka javna riječ o njima i dalje ostajati pod posebnim povećalom javnosti.
Izvor: Cazin.net
FOTO: Facebook
