Da ima zrno morala, Jasmin Ademović bi podnio ostavku

asd
Podvala - upravo je to Jasmin Ademović, babin sin. A način na koji je uguran u fotelju predsjedavajućeg Gradskog vijeća do kraja je ogolio svu beskrupuloznost, drskost, pa i bezobrazluk lidera krnje “Četvorke”.

Sva vika o tome kako je glas protiv Ademovića glas i protiv Bogićevića toliko je “providna” i manipulativna da je, očito, iznervirala i samog Bogićevića.

On je vrlo jasno kazao da je glasanje za njega bilo suvišno. Za njega, zaista, i jeste. Oni koji su forsirali da se o Bogićevićevoj kandidaturi glasa, uprkos neopozivoj odluci Bogića, nisu to radili kako bi Sarajevo dobilo ovog čovjeka na svom čelu.

Nisu jer ne razumiju značenje riječi “neopozivo”. Naravno da ne. Radili su to upravo uprkos Bogićevom NE.

A sam Konaković je uoči glasanja napravio objavu na Facebooku u kojoj je pripremio teren da Bogića nazove slabim i kukavicom.

Otpadaju slabi, a oni koji ostaju bit će još jači – kaže Konaković.

Tako dođe da mu je kumovo dijete jako, da je on sam jak, a Bogić, eto kukavica. Dovoljno je zamisliti scenu iz 1991, stol za kojim je sjedio Bogićević i sve one koji su bili za njim, pa zaključiti da bi najvjerovatniji scenarij bio da Konaković uz takve sagovornike ne diže glavu, možda i zaplače ili pobjegne koliko ga noge nose. Bogić je bio stamen. Rekao je NE i glavu držao uzdignutom. To NE je vjerovatno spasilo hapšenja i egzekucija mnogih koji su kasnije organizovali odbranu domovine. Ali eto, Konaković je snažan, a Bogić kukavica.
 
Ipak, možda je najveća politička kukavica Kemin mali, Jasmin. On zna da ne zaslužuje i da ne bi bio izabran na funkciju na kojoj je sada da njegov izbor nije vezivan za izbor Bogićevića. On zna da ni 10 glasova, koliko je dobio u prvom glasanju, nisu glasovi za njega. On zna da je zbog njega i njegove neutemeljene ambicije, zbog kumstva i otvorenog nepotizma, zloupotrijebljen i po blatu valjan Bogić Bogićević. On zna da je njegova jedina preporuka za časnu poziciju gradonačelnika njegov otac i pomalo naci-fašističko tumačenje “genetske predodređenosti”. Kad sve to zna, morao bi, zapravo već je morao, podnijeti ostavku.

On to neće uraditi jer sve to što zna njemu imponuje, umjesto da osjeća stid. Sve što zna Ademović mladi još bolje zna Ademović stariji – kum. I jednako je rahat zbog svega. A već koliko sutra kumovi i sinovi dijelit će moralne pridike i lekcije svima oko sebe.

I dr. Dragan Stojanović bi morao znati šta je još jučer govorio, a govorio je da ako ne dobiju bitku za Bogića, ni njemu nije mjesto u takvom Gradskom vijeću u naredne četiri godine.

Je li se predomislio sada kada sjedi u fotelji zamjenika predsjedavajućeg? Je li to cijena promjene mišljenja i stava? Je li to finansijski gubitak kojeg se ne želi odreći? Ili će ostati dosljedan sam sebi i javno izrečenom obećanju? Javnost će vrlo brzo znati.

Iz “trojke” znaju da su gurali “paket” u kojem su, prema njihovim tvrdnjama, bili Ademović i Bogićević. Znaju da se paket raspao, ali im je zasad prihvatljivo što je Bogić, o kojem očito neiskreno govore u superlativima, iz njega ispao, a unutra ostao Ademović. Znaju vrlo dobro da su ruke za Ademovića bile u zraku jer su vijećnici prevareni da tako zapravo glas daju Bogićeviću. “Trojka” zna da je Ademović izabran nasilu. Kada sve to znaju, a znaju, morali bi sami smijeniti Keminog malog i izabrati časno rukovodstvo Gradskog vijeća.
 
Ima li iko da vjeruje da će postupiti časno? Mogu li razuvjeriti sve koji sumnjaju u njihove časne namjere – i prema Bogićeviću i prema Sarajevu?

Sve što su “trojka” i njeni lideri uradili u proteklim danima, zaista, je previše i od onih od kojih se svašta može očekivati. Ostaju samo vjera i nada da građani, narod ima dovoljno samodostojanstva, samopoštovanja i pameti, pa da više neće dopuštati da se njime tako poigrava, da će znati odgovoriti onima koji se njim uporno poigravaju i zezaju.