Heftičnjak: Da li smo propali kao društvo: Azur i Mladen između života i smrti

heft173

U rubrici ''Heftičnjak'' analiziramo i komentarišemo ključni događaj u sedmici iza nas.

Oglasila se porodica Azura nakon sinoćnjeg okupljanja: Nismo dopustili da nas isprovociraju, okupićemo se opet…

Sudbine dvojice mladića, jednog iz Cazina i drugog iz Laktaša, potvrdile su očaj u kojem se mi trenutno nalazimo kao društvo. Provalija, nad koju su nas odveli opšte srozavanje sistema vrijednosti, konzumerstvo kao način života, pohlepa i prihvatanje nenormalnih pojava poput korupcije, krađe i lopovluka kao normalne i opravdive, dublja je nego ikada. Naše društvo je uništeno. Nakon što je izvršio samoubistvo Mladen Dulić zgoržavanje pokazuju svi, ali dok je taj isti mladić bio izložen sajber nasilju, većina se smijala na društvenim mrežama, lajkala, šerovala i uništavala jedan mladi život. Teško je ostati ravnodušan i zatvoriti oči nad ovom tragičnom sudbinom. Svi smo zakazali i svi smo odgovorni.

Još jedan događaj pokazuje kolika je ta društvena provalija, onaj u kojem je naš sugrađanin Azur Terzić teško stradao i nalazi se u bolnici. Njegova porodica i prijatelji okupljaju se na ulicama i traže istinu. Baš kao u slučajevima Dženan Memić i Davor Dragičević. Upravo je zato važno izvući istinu na čistac i u ovim slučajevima, jer vidimo po Mladenu i Azuru da se to ponavlja i uspostavlja kao uobičajna pojava. Tome se mora stati u kraj. Treba nas biti što više na ulici za našeg Azura, trebamo svaki dan tražiti istinu dok se počinoc ili više njih ne pronađe i ne dovede pred sud pravde. Nikakvo zataškavanje, skrivanje činjenica i odvraćanje od prave istine ne smije zaustaviti čestite ljude. Azur barem to zaslužuje. I ovom slučaju polažemo ispit i zrelosti i čovječnosti. Ne smijemo posustati, to Krajišnici nisu nikada. Baš kada je najteže, na nama je da pokažemo da smo jači od nasilnika i onih koji ih štite.

Pretužno je bilo danas u Laktašima gdje je očajna porodica na Gradskom groblju sahranila 22-godišnjeg Mladena Dulića. Njegova majka i sestra su neutješne i nikakvo zatvaranje radnika pumpe koji je ismijao Mladena na društvenim mrežama neće vratiti njihovog jedinka... Nemoćan, mladić je digao ruku na sebe zbog nasilnika, zbog ljudskog ološa, zbog onih čiji je kredo nanošenje boli. Radnik sa benzinske pumpe zaslužuje prezir i nema kazne koja bi bila dostatna. Nažalost, on se tereti zasada samo za nezakonito snimanje... Biće tu još mnogo polemike, ali naša redakcija će ispratiti ovaj slučaj do kraja i prenositi informacije i sa suđenja kako bi javnost bila upoznata i mogla reagovati.

Zvijeri koje su okupirale onu normalnu Bosnu i Hercegovinu vode ovo društvo u provaliju. Izbori su pokazali da dosta ljudi to prihvata iz svoje vlastite pohlepe i želje da se ne dira u njihovo. Ovakav porazan način razmišljanja zna se vratiti kao bumerang. Šta će biti ako bi nažalost sljedeća žrtva bilo, ne dao Bog, opet, njihovo dijete. Kako bi onda reagirali? Šta bi uradili? Bi li opet stavljali ruke preko očiju kada se ne radi o njima? Valja se otrijezniti i stvari nazvati pravim imenom. Azur i Mladen su naša djeca. Čuvajmo svu drugu našu djecu. Barem onu koja su ostala u ovoj napaćenoj zemlji, kao i sve naše dijasporce koji svoj kruh zarađuju i traže po bijelome svijetu.

 

Izvor: