Dijaspora iz Krajine će za tri godine slijetati u Bihać

aerodrom
Krajišnici se nadaju kako će i oni konačno postati dio zračne zajednice Evrope.

Bihać ima tradiciju zrakoplovstva dugu sedam decenija, iako su prve zrakoplovne aktivnosti zvanično otpočele 1953. godine kada je osnovan Aero klub Bihać.

Prvi aerodrom za potrebe borbenih aviona na lokaciji Ceravci izgradile su njemačke vojne snage tokom Drugog svjetskog rata. On je dugo služio za potrebe aerojedriličarstva u Bihaću, sve dok krajem 80-ih godina prošlog stoljeća ljubitelji zrakoplovstva nisu prešli na novu lokaciju Golubić. Od tada sve do danas zrakoplovne aktivnosti u ovom dijelu Bosne i Hercegovine traju u kontinuitetu s tendencijom prelaska na međunarodni putnički saobraćaj.

Osim aerodroma Ceravci, Bihać je do rata bio prepoznatljiv i kao grad vojnih pilota. Nekadašnje čudo, aerodrom Željava, služio je za odbranu cijele bivše Jugoslavije, a za Bihać je predstavljao čast, ponos i osovinu privrednog razvoja grada.

Nažalost, aerodrom Željava je uništen tokom povlačenja snaga JNA iz tog područja ali ne i nada da se postojeće piste stave u funkciju zajedničkog civilnog aerodroma BiH i Republike Hrvatske.

Studija potvrdila opravdanost projekta

Kako se ta ideja nije ostvarila, u Bihaću se sve više počelo razmišljati o alternativnim rješenjima. Prva ozbiljnija ideja o formiranju i pokretanju aerodroma u Bihaću rodila se prije pet godina kada je Aero klub Bihać krenuo u ograđivanje prostora koji obuhvata aerodrom Golubić. Obratili su se lokalnoj kompaniji za projektovanje Euroing koji su im, osim projekta ograđivanja aerodroma, ponudili besplatnu izradu pilot projekta koji bi prikazao kako bi izgledao jedan međunarodni aerodrom u Bihaću.

„Kada smo postavili nekoliko slika projekta na svoju stranicu na Facebooku, u roku od 24 sata imali smo preko 30.000 pregleda i mnoštvo komentara. Naš cilj je bio da probudimo interes javnosti. Bilo je zapitkivanja o tome zašto baš tu u Golubiću, zašto ne na Medenom Polju, Cazinu ili na Željavi. Odgovor je jednostavan - zato što je ovdje već postojao sportski klub i to je jedina imovina koju je imala Općina Bihać da je u vlasništvu države i što je za tu lokaciju generalne avijacije urađena studija 1959. godine jedne firme iz Maribora, koja je predložila ovu lokaciju za sportski aero klub u Bihaću zašto što je bila pogodna sa mnogih aspekata. Nakon rata je njemačka firma Klerk pregledala tu lokaciju i dala svoje mišljenje, potvrdivši opravdanost ranije studije. Ako uzmemo sve te argumente, bilo je nekako logično da se aerodrom tu gradi“, priča Smail Nuhić, inžinjer građevine i direktor firme Euroing iz Bihaća.

Nakon godinu, Grad Bihać je osnovao firmu „Javno preduzeće Aerodrom d.o.o. Bihać“ koja je počela ozbiljno raditi na projektu aerodroma i urađena je fizibiliti studija, koja je pokazala određenu opravdanost cijelog projekta. Razlozi za izgradnju aerodroma Bihać su mnogobrojni i oni nisu čisto ekonomske prirode.

Pandemija usporila projekat

Dosta argumenta je u igri od snažnijeg razvoja turizma u ovom dijelu BiH, mogućnosti brže komunikcije dijaspore sa Krajinom, ali i trgovinska razmjena između zemalja dalekog istoka kao što je Kina koja je pokazala određeni interes za ulaganjem u ovaj projekat.

„Ovakav projekat će nas preporoditi jer ima veliki značaj za naš grad i kanton iz razloga što najviše dijaspore imamo upravo mi u Krajini. Isto tako, razvoj turizma je vezan za to, a naravno odmah bi mogli neke letove koji sada dolaze iz Turske u Sarajevo, pa idu kombijem ili autobusom u Bihać, da preusmjerimo automatski na ovaj aerodrom. Također isto tako i vizni režim je u igri, jer kada imate direktnu liniju onda može da se izbjegne takvo nešto. To bi Bihać dovelo u rang sa Sarajevom i Mostarom. Nacionalni park Una, kao nosioc turizma, i aerodrom, u potpunosti bi preporodili ovaj kraj. Ono što mi je drago je to da je Vlada Federacije BiH unijela to u strateške projekte, što znači da pridaju važnost tome. Zatim, politički je stabilan projekat i sve stranke to podržavaju. Ovdje su dolazili vrlo ozbiljni ljudi iz Koreje iz Emirata, Saudijske Arabije, Katara, Turske i Njemačke, koje zanima cijela ova stvar", kaže Šuhret Fazlić, gradonačelnik Bihaća.

Image
bihac

Ove godine bilo je planirano da 2,5 miliona konvertibilnih maraka (oko 1,25 miliona eura) ide od naknada, od čega bi se završila eksproprijacija općinskog zemljišta u vrijednosti od milion konvertibilnih maraka (oko pola miliona eura) i milion da se izvrši eksproprijacija privatnog zemljišta kako bi se odobrila što duža pista koja uslovljava što više aviona koji mogu slijetati i još neki projekti koji treba da se realizuju.

Međutim, to je zaustavljeno zvog korone i rebalansa federalnog budžeta.

Mogućnost razvoja lokalnog stanovništva

„Očekujemo da nam Vlada FBiH rebalansom budžeta odobri 2,5 miliona KM koja su već ranije planirana i najavljena za ovaj projekt koja su obustavljena, odnosno preusmjerena usljed pandemije korona virusa. Nadamo se i vjerujemo da u Vladi Federacije BiH ipak shvataju značaj ovog višegeneracijskog projekta za Krajinu. Tražimo i očekujemo isto sredstava koliko Federalno ministarstvo prometa i komunikacija (FMPIK) bude dodijelilo i aerodromu u Mostaru, sve drugo je neprihvatljivo za nas Krajišnike, koji deceniju-dvije slušamo brojna obećanja u vezi kapitalnih ulaganja, infrastrukturalnih projekata u cilju povezivanja Sarajeva i Krajine, a gledamo kako se drugi dijelovi BiH povezuju sa Sarajevom“, kaže Adnan Bajrić v. d. direktora JP Aerodrom d.o.o. Bihać.

Iz firme Euroing ističu kako je njihovo idejno rješenje je ocjenjeno kao najbolje i najrelevantije zbog toga što smo su se već duži vremenski period bavili tom problematikom. S obzirom da je sportski aerodrom Golubić imao pristup sa seoskog puta koji nije dovoljno širok, došli su na ideju da predlože projekat koji bi obuhvatao i most preko rijeke Une sa direktnim izlazom na magistralni put Sarajevo - Bihać. Ovo je također predstavljeno kao perpektivno rješenje jer lokalnom stanovništvu pruža mogućnost razvoja.

„Na osnovu tog idejnog rješenja krenuli smo u analizu i više od godinu se radi na tom projektu. Duže od godinu čekamo samo na okolišnu dozvolu. Prihvaćena je od strane Federalnog ministarstva okoliša i turizma, i čim se stekne ta okolišna dozvola postojat će uslovi da se preda dokumentacija za dobivanje urbanističke saglasnosti. U isčekivanju te odluke, a uzimajući u obzir da su postojala određena sredstva koja su bila dostupna, predložeeno je da se zbog same situacije i blizine rijeke Une vidi da li je taj teren pogodan za izgradnju samog aerodroma, da li je postojeći aerodrom povoljan i da li je dovoljno nosiv, šta treba učiniti da kako bi mogli primiti veće avione“, kaže Nuhić.

Jedan avion na sat vremena

Uradili su testnu dionicu dužine 300 metara, sa svim elementima koje treba da sadrži jedan aerodrom osim završnih slojeva asfalta. Postavili su probno opterećenje kako bi, zajedno sa stručnjacima iz te branše, razmotrili da li je to dobro ili nije?

„Mi smo to odradili i završni rezultati su pristigli prije 10 dana, trenutno se obrađuju. Aerotestiranje je trajalo ukupno devet mjeseci. Postavili smo određene parametre koji su uzeti u obzir i razmatrani prilikom testiranja. Testna dionica i probno opterećenje su odrađeni i vide se neka ostupanja od pretpostavki,Fahrudin Vojić što se i očekivalo. Jedan od zaključaka je i taj da tlo zadovoljava i može se primjeniti. Sva testiranja koja smo radili, radili smo iz razloga da bi što bolje prognozirali troškove u budućnosti“, pojašnjava Nuhić.

I gradonačelnik Fazlić kaže da su sva ispitivanja rađena upravo zbog toga da bi se prošlo sa najpovoljnijom varijantom i da je zbog toga rađena testna pista.

„Projektant ima te rezultate kod sebe, a zadnje istraživanje je nedavno urađeno. Za sada imamo projekat, a na osnovu njega bi trebali dobiti okolišnu i građevinsku dozvolu i od tih strateških stvari aeronutičku studiju koja ne košta puno. Ona služi da se vidi strujanje zraka, pristupni putevi, ali te informacije su vezane isključivo za samo letenje“, ističe Fazlić.

Da bi budžet bio još precizniji treba da u projekat uvrstiti rezultate testiranja na čemu u Euroingu trenutno rade. Kapacitet je određen dužinom piste i veličinom terminala. Bihaćki aerodrom je projektiran tako da bi avion na njega mogao slijetati svakih sat vremena. Ukoliko potrebe porastu, postoji i mogućnost širenje tog obima, kao i kapaciteta parkinga i ostalih pratećih sadržaja. Osim toga, u planu je i izgradnja nekih ugostiteljskih objekata zbog veličine i obima zemljišta koje se nalazi na atraktivnoj lokaciji pored rijeke Une.

Traže se investitori

„U roku od dvije godine se može završiti izgradnja aerodroma. Kolege iz Rima su nam dali informaciju da je ova lokacija veoma perspektivna za izgradnju objekata. Skromno smo projektirali budžet iz razloga da ne bi odbili i naše domaće investitore. Oprema nije predmet projekta, ali sve drugo jeste. Ako sve bude teklo u najboljoj mogućoj opciji, u 2023. godini je planirano da bi se mogli izvesti i prvi letovi na bihaćkom aerodromu“, otkriva Nuhić.

Nije bilo primjedbi od strane lokalnog stanovništva i vlasti na sam projekat, kao niti nadležnih federalnih institucija. S obzirom na blizinu granice i činjenicu da je Zagreb nadležan za kontrolu letova iznad Krajine, o cijelom projektu je obaviještena i Republika Hrvatska koja nije imala nikakve primjedbe.

Sada se traže investitori kojih ima jako puno i čekaju se završne dokumentacije kako bi se raspisao tender i krenulo u radove.

Krajišnici se nadaju kako će i oni konačno postati dio zračne zajednice Evrope i još snažnije se povezati sa svojom dijasporom.