“Zapamtite da oni nisu dijaspora! Oni su naša djeca, naša braća i sestre, naši prijatelji i komšije. Oni su naši zemljaci koje je sudbina i borba za boljim životom odvojila od rodne grude. Vraćaju se u svoju Domovinu da posjete svoju porodicu, svoje prijatelje…
Dobro došli svome domu, na svoj kućni prag.”
– poruka jedne Krajiškinje na FB.
Svake godine, u ljetnim mjesecima, putevi prema Krajini ožive. Automobili s registarskim oznakama iz Švicarske, Slovenije, Njemačke, Austrije, Švedske i drugih zemalja Evrope postaju svakodnevnica na našim cestama. To nije gužva – to je povratak. To nije kolonija stranaca – to su naši ljudi.
Naši Krajišnici iz dijaspore dolaze da obiđu mezare svojih najmilijih, da zagrle majke i očeve, da provedu nekoliko dragocjenih sedmica u domovini koju nikada nisu prestali voljeti. Oni dolaze sa svojom djecom, pokazuju im gdje su odrasli, gdje su trčali bosonogi po livadama, gdje je prvi put zamirisala pita ispod saća.
Ponekad ih dočekamo s ljubavlju i osmijehom, ali ponekad, nažalost, i s predrasudama.
Zaboravljamo da su oni dio nas. Da su mnogi od njih otišli jer nisu imali izbora, jer su tražili mir, sigurnost, priliku.
Ali kad dođu – donesu život. Donesu poklone, ali i uspomene. Donesu priče, ali i nostalgiju. Donesu strani naglasak, ali i toplinu jezika srca. Oni obnavljaju kuće, grade nove, ulažu, pomažu, podržavaju lokalne zajednice. Ne dolaze samo zbog odmora – dolaze da se prisjete ko su.
I zato, ove riječi Krajiškinje nisu samo pozdrav. To je podsjetnik. Podsjetnik da ne smijemo dozvoliti da nas razdvoji vrijeme, granice ili navike. Jer svi mi – oni i mi – dijelimo istu grudu, istu prošlost i istu čežnju.
Dobro došli kući. Vaš dom vas nikada nije zaboravio.
