DOKLE ĆE BOŠNJACI VODITI PODANIČKU POLITIKU U BIH?

 

Nasilno otvoreni granični prelaz u Bos. Gradiški ogolio je podaničku politiku Bošnjaka u domenu kadroviranja. Naime, još jednom se pokazalo da su Bošnjaci majstori u naknadnim reakcijama, odnosno da pameti dolaze onda kada im ona više nije od koristi.

 

Na stranu to da i čoban sa Vlašića može zakljiučiti da je stari granični prelaz, odnosno njegov most, smišljeno oštećen da bi se imalo, iako prozirno, bilo kakvo opravdanje za otvaranje novog graničnog prelaza i da glas Bošnjaka na nivou Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH ne vrijedi ništa.

Jer, kako je moguće da se kontinuirano događa da pri raspodjeli javnih prihoda po osnovu indirektnih poreza sa Jedinstvenog računa UIO BiH entitet Federacija BiH bude uvijek kratkih rukava, odnosno da entitet RS povlači više stotina miliona KM nego što mu pripada i da onda drsko odugovlači sa poravnanjem?!

Odgovor se nalazi u lošem kadroviranju, odnosno u stalnom prepuštanju Srbima i Hrvatima na nivou Države i na nivou Entiteta tri najznačajniija ministarstva od rata pa naovamo: Ministarstva finansija, Ministarsrva pravde i Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa sa inostranstvom, sa jednim izuzetkom.

S obzirom da svaka politika koja se ne zasniva na novcu biva isprazna priča, nije mi jasno da bošnjački kadrovici do sada nisu naučili osnovnu lekciju: na lošim temeljima ne može se graditi čvrsta kuća! Da stvari maksimalno pojednostavim, postavljajući samo logičko, pravno pitanje: može li se očekivati da preduzeća iz BiH povuku svoju imovinu koja se nalazi na teritoriji susjeda i komšija ako je na čelu Ministarstva pravde čovjek koji navija za naše susjede i komšije?! Jasno je da ne može. Drugo pitanje je čisto finansijske prirode: da li je normalno za očekivati da Ministar finansija u Vijeću ministara BiH postupa u skladu sa Zakonom pri raspodjeli javnih prihoda sa Jedinstvenog računa UIO BiH, odnosno da ne prefererira entitet RS, ako zna da za to neće snositi nikakve sankcije?! Odgovor je sasvim jasan. On će se ponašati onako kako mu stranački poglavica naredi. Kolika je drskost i bezobrazluk poglavice Dodika, vidi se po njegovoj izjavi “da privremenost otvorenog graničnog prelaza može trajati 100 godina!” Ovom izjavom on izvrgava ruglu cio pravni poredak Države. Stoga ne čudi da je zamjenik ministra bezbjednosti u Vijeću ministara BiH, Ivica Bošnjak (koji obavlja poslove smijenjenog Nenada Nešića), odobrio da se promet preusmjeri na novi granični prelaz bez saglasnosti Vijeća ministara kao kolektivnog organa i nepostojanja odluke Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje BiH. Naredno pitanje je čisto karakterne prirode: trebaju li ubuduće Bošnjaci dopustiti da se uopšte vrši bilo kakva raspodjela javnih prihoda po osnovu indirektnih poreza sa Jedinstvenog računa dok se ne utvrde korektni koeficijenti uplata i pravedni koeficijenti raspodjele (povlačenja) sredstava sa toga računa?

Moj stav je da tu treba staviti veto i po cijenu da i Federacija trpi. U tom slučaju bi Dodikov entitet vrlo brzo bankrotirao. Naredno pitanje je čisto logičke prirode: mogu li se istovremeno štititi interesi Države i većinskog, bošnjačkog naroda, a udovoljavati tandemu Dodik-Čović, čak i onda kada nas javno ponižavaju? Jasno je da ne mogu. Naredno pitanje je dostojanstvene prirode: ako će budući ministri i članovi Upravnih odbora biti tu zbog ličnih i uskostranačkih interesa, onda je pitanje:  po čemu će se oni razlikovati od postojećih? Kako će onda Bošnjaci sačuvati svoje dostojanstvo, dostojanstvo Države i Nacije.

Bojim se da ćemo i dalje “njegovati” sindrom podaništva, gdje je pojedinac važniji od društva. Naredno pitanje je regulatornog karaktera: može li bilo koja stranka sama sebe da kontroliše, ako su joj primarni stranački  interesi u odnosu na nacionalne i državne interese? Odgovor je negativan. Važno pitanje, posebno u izbornoj godini je: kako izvršiti test povjerenja, odnosno izabrati ljude koji će reći: podnosim ostavku na funkciju jer mi to savijest nalaže, budući da nisam ispunio predizborna obećanja! Bojim se da to nećemo zadugo dočekati.

Na kraju, mi Bošnjaci, kao večinski narod u državi Bosni i Hercegovini, konačno moramo shvatiti i poštovati ključno pravilo dobre organizacije: pravi čovjek, na pravom mjstu i u pravo vrijeme. Ako to ne shvatimo i ako i dalje drugima budemo prepuštali navedena tri ključna ministarstva, bojim se da ćemo se svesti na bazličnu masu. Stoga u narednim kadrovskim pogađanjima Bošnjaci moraju konačno shvatiti da čine 2/3 većinu u Državi i da ne dopustimo inferiornost prema bilo kome, posebno ne u odnosu na rasturače Države i da konačno shvatimo da nekada moramo biti i drski, jer finoća kod kabadahije Dodika, koji prijeti odcjepljem, odnosno koji bi pucao municijom koju bi mu mi platili i njemu sličnih i ljigavca Čovića, više ne vrijede. I konačno: mi moramo shvatiti da smo sami sebi najjači oslonac i da se ne dijelimo na desetine stranaka i strančica i ono što je najvažnije: da se istinski ujedinimo oko ključnih pitanja državnog i nacionalnog karaktera.

Piše: prof. dr. Husein Muratović

 

FOTO: Ilustracija ChGPT