Nakon dženaze u Bihaću, druga dženaza prvom poslijeratnom i dugogodišnjem muftiji bihaćkom Hasanu ef. Makiću klanjana je danas u Bužimu, nakon čega je ukopan na porodičnom mezarju u bužimskom naselju Bag.
Dženazu je predvodio muftijin sin, prof. Muhamed Makić, a prisustvovao joj je veliki broj vjernika, kolega imama, predstavnika Islamske zajednice, te društvenog života ovog dijela Bosne i Hercegovine.
Zamjenik reisu-l-uleme Enes ef. Ljevaković kazao je da će Makićevo ime ostati upisano zlatnim slovima u historiji ovoga kraja, a posebno u historiji Islamske zajednice.
– Ogromne su njegove zasluge i njegov doprinos u odbrani ovog važnog dijela naše domovine. Postao je svojevrsni simbol duhovnog otpora agresiji i simbol duhovne obnove naroda koji živi u ovom kraju, a i cijele naše Islamske zajednice – rekao je Ljevaković.
Ogroman doprinos
Naglasio je da je, osim doprinosa u poslu koji je obavljao, rahmetli Makić dao ogroman doprinos obnovi porušenih džamija i drugih vjerskih objekata, kao i obrazovnoj i kulturnoj renesansi u ovom dijelu zemlje.
– Svi koji su poznavali muftiju Hasan-efendiju, radili s njim i družili se s njim, znaju da je bio učen čovjek, alim, predan svome poslu, čestit i skroman, da je volio ovu domovinu, ovaj narod, svoju misiju i službu – kazao je Ljevaković.
Dodao je da Makićevo djelo može biti i jeste inspiracija i primjer drugima, posebno mlađim generacijama, kako se radi u zajednici i za zajednicu, bez kalkulacija i bez očekivanja priznanja, pohvala i nagrada.
Muftija bihaćki Mehmed ef. Kudić podsjetio je na blagost rahmetli Makića u odnosu prema ljudima, dok mu je odnos prema Bogu, kako je kazao, uvijek bio najpreči.
– Svi smo svjesni i cijenimo ljude prema onome što rade i što čine. A veličina jednog čovjeka jeste da se ljudi ne osjećaju malim pred njim, nego da se osjećaju poštovanim. Mi smo se uz muftiju Hasana Makića osjećali poštovanim – poručio je Kudić, piše Preporod.
Snažan pečat
Hasan ef. Makić (Ahmet i Nura) rođen je 1955. godine u Bužimu. Gazi Husrev-begovu medresu je završio 1975. godine, a Fakultet islamskih nauka pri Islamskom univerzitetu Imam Muhammed bin Saud u Rijadu 1982. kao student generacije, zašto je dobio i vrlo značajno priznanje. Upisao je i postdiplomski studij, ali zbog represije komunističkog režima, oduzet mu je pasoš i nije se mogao vratiti na studij.
Prvo njegovo radno iskustvo je u džematu Ilijaš pri Odboru Islamske zajednice Sarajevo, a od 1985. godine prelazi u Čaršijsku džamiju u Prijedor, gdje ostaje do agresije na našu zemlju 1992. godine. U svojoj imamskoj službi ostavio je snažan pečat, te kroz mnogobrojne seminare, predavanja i vazove daje svoj nemjerljiv doprinos u afirmaciji islamskih vrijednosti u našem društvu
Muftija Makić je na svojoj koži osjetio svu golgotu agresije na Bosnu i Hercegovinu, gdje je kao vjerski službenik bio zatočenik logora Omarska i Manjača, preživio golgote, mučenja i zlostavljanja, a o čemu je govorio u brojnim razgovorima za medije.
Preveo Sahihul-Buhari
Dio rata je proveo u Zenici, a 1993. godine je postavljen za muftiju bihaćkog. Na toj dužnosti ostao je sve do 2019. godine. Kao muftija bihaćki je aktivno radio na formiranju obrazovnih ustanova, podizanju iz pepela mnogih džamija i vjerskih objekata, te zajedno sa svojim saradnicima neumorno radio na jačanju vjerskog života na području cijelog muftiluka, dok je poseban senzibilitet imao prema povratku i povratnicima u manji bh entitet.
Muftija Makić je preveo Sahihul-Buhari, najznačajnije djelo iz oblasti hadisa. Objavio je četiri toma, dok je peti tom uništen usljed uništavanja vakufske imovine u Prijedoru.
Kao prevodilac i autor, objavio je na desetine stručnih radova, prijevoda i tekstova u periodici Islamske zajednice. Bio je prvi dekan Islamske pedagoške akademije u Bihaću (Danas Islamski pedagoški fakultet) i dugo godina predavač arapskog jezika u Medresi "Reis Džemaludin-ef. Čaušević" u Cazinu.
FOTO: Preporod