Nakon što je veći dio mladosti proveo u Italiji, gdje je radio u fabrici za preradu mesa i firmi koja izrađuje luksuzne jahte, odlučio se vratiti u svoj kraj i započeti ispočetka.
Iako je prvi pokušaj u trgovini propao zbog pandemije, Emrah se nije predao – iskoristio je zemlju koju je imao i volju koja ga je nosila.
Počeo je s poljoprivredom, stočarstvom i uslugama održavanja dvorišta, ali prekretnica je došla kad je, iz ljubavi, nabavio prvog konja. Interes za jahanjem je rastao, pa je uskoro nabavio još jednog konja – i tako je nastala mala ergela.
Danas na “Begovoj farmi” uzgaja pet bosansko-arapskih konja koje iznajmljuje za rekreativne jahačke ture, duge i do 15 kilometara.
Njegove usluge koriste građani iz cijelog Unsko-sanskog kantona, ali i brojna dijaspora.
Cijena ture je 50 KM po osobi, a u planu je i škola jahanja – za koju mu, kako kaže, nedostaje formalna edukacija jer kanton ne nudi potrebne programe.
Zato razmišlja o osnivanju kantonalnog udruženja u saradnji s drugim konjičkim klubovima, kako bi se zajednički radilo na očuvanju autohtonih pasmina i razvoju konjičkog turizma.
“Naš kanton i država trebali bi prepoznati važnost ulaganja u konjički turizam i očuvanje domaće pasmine. To je dio našeg identiteta, ali i šansa za ekonomski razvoj” – ističe Emrah.
Emrahova priča dokaz je da se uspjeh ne mora tražiti daleko – ponekad je dovoljan povratak kući, dobra ideja i srce koje ne odustaje.
