Za razliku od vršnjaka kojima je kul da se furaju u iscijepanoj obući i sa čudnim frizurama, Jovan na nastavu dolazi u odijelu, bijeloj košulji i kravati, sa aktovkom u ruci. Cipele se podrazumijevaju, a svaka dlaka na glavi je na svom mjestu. Njegov stajling je specifičan, a teško da u Srbiji postoji srednjoškolac koji se tako oblači. I tu iznenađenjima nije kraj. Jovan ima neobičan nadimak. Zovu ga Tito.
Nadimak sam dobio po bivšem predsjedniku SFRJ. Tako su me prozvali još u osnovnoj školi. Dopada mi se Titovo vrijeme i kako su ljudi živjeli u nekadašnjoj Jugoslaviji. Do podataka o Titu i nekadašnjoj državi dolazim u knjigama, ali volim i da pričam sa ljudima koji pamte kako je izgledao život u Titovo vrijeme - kaže Tito iz kikindske gimnazije.
Iako nas narodna poslovica uči da odijelo ne čini čovjeka, u slučaju Jovana i poređenju sa drugim srednjoškolcima, ima zaista potpuno drugačiju konotaciju. Jovan ima velike planove. U odnosu na nekadašnjeg maršala i najvećeg sina naših naroda i narodnosti, sebe ne vidi u politici i na mjestu šefa države.
Moj izbor je Pravni fakultet, a najveća žella je da postanem sudija. To me baš interesuje. Naravno, na predavanja ću odlaziti u odijelima - poručuje Jovan i dodaje da ima četiri odijela.
Priznaje da su se vremenom ostali gimnazijalci, ali i profesori navikli na njegov stil oblačenja.
Naravno, u početku je bilo raznih komentara. Sad su se već svi navikli na mene. Za mene je sticanje znanja svečan čin. Iz tog razloga se ovako i oblačim. Po meni, odijelo je najljepša odjeća koju čovjek može da obuče. To je moj izraz poštovanja prema školi i profesorima - pojašnjava kikindski Tito zašto u školu dolazi u odijelu.
Već prvog dana škole, kad se tako odeven pojavio u učionici, Jovan je ostavio utisak, ne samo na svoje drugare, već i na mene, i ostale profesore. Ostala sam zatečena, baš kao i svi u školi. Odijelo apsolutno ide uz Jovanov karakter i ličnost. Odgovoran je i savjestan učenik, dobar drug - kaže Danijela Mandić, razredna stariješina.
Foto: Kurir
