Postavlja se pitanje šta američki predsjednik Donald Trump može sljedeće učiniti u vezi sa sukobom s Iranom. Analizu mogućih odgovora dao je britanski Telegraph, koji je njegove opcije rangirao prema vjerovatnoći.
Tucker Carlson, bivši voditelj Fox Newsa i jedan od nekada najutjecajnijih glasova pokreta MAGA, prošlog ponedjeljka izjavio je da izvori unutar Trumpove administracije, uključujući ministra odbrane Petea Hegsetha, razmatraju nuklearni napad na Iran.
"Pod pritiskom izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, Trumpova administracija mogla bi biti nekoliko dana udaljena od pokretanja nuklearnog napada na Iran", napisao je Carlson na društvenim mrežama.
Meta bi, prema njegovim riječima, bila planina Pikaks u centralnom Iranu, gdje je Teheran, kako tvrdi izraelska obavještajna služba, ponovo pokrenuo program obogaćivanja uranija.
Njegove tvrdnje naišle su na široko ismijavanje, ali analitičari kažu da SAD u saradnji s Izraelom nedvosmisleno planiraju treći veliki talas vojnih udara, piše Telegraph.
SAD su u ponedjeljak navečer napale ostrvo Kešm, što je Pentagon opisao kao dio manjih odbrambenih napada, a ne povratak u sveobuhvatni sukob.
Taktički nuklearni napad na planinu Pikaks
Carlson je bez dokaza tvrdio da bi nuklearno oružje bilo jedino sredstvo koje može uništiti postrojenje zakopano ispod granita debljine do 100 metara. Telegraph to smatra vrlo malo vjerovatnim.
Oružje koje prodire u zemlju, poput američke bombe B61-13, nikada nije testirano, a njegova efikasnost zasniva se isključivo na kompjuterskom modeliranju.
Veći problem je strateške prirode. Izrael nikada nije potvrdio da posjeduje nuklearno oružje i smatra ga krajnjom mjerom, a zbog svoje male površine jedan napad mogao bi ga učiniti nenastanjivim, prenosi Večernji.
Rusija je saveznik Irana, a nuklearni Pakistan ima odbrambeni pakt sa Saudijskom Arabijom i Turskom. Upotreba nuklearne bombe na Bliskom istoku mogla bi podstaći i Rusiju da je upotrijebi u Evropi, što bi se brzo moglo pretvoriti u potpuni nuklearni sukob.
Potpuna invazija i promjena režima
Za Netanyahua bi to bio idealan ishod, ali izraelski i američki interesi nisu potpuno usklađeni.
SAD-u i većini saveznika iz NATO-a u interesu je da rat završi i da nafta ponovo poteče. Promjena režima gotovo bi sigurno zahtijevala veliku kopnenu invaziju, poput one u Iraku, a Izrael za to nema dovoljno vojnika ni oklopnih snaga, pa bi najveći trošak i rizik pali na SAD.
Netanyahu je pod dodatnim pritiskom jer je prošle sedmice izgubio većinu na izborima. U telefonskom razgovoru tokom vikenda, koji su pomoćnici opisali kao "oštar" i "direktan", navodno je insistirao na obnovi kampanje odmah nakon američkih međuizbora, dok je Trump rekao da želi dati više vremena pregovorima.
Trump je novinarima poručio da pregovori idu dobro, ali da Iran nije baš pouzdan.
Priprema invazije trajala bi najmanje šest mjeseci, kada bi već počinjao novi američki izborni ciklus, a mogući republikanski predsjednički kandidati poput J. D. Vancea i Marca Rubija teško bi željeli kandidovati se s takvim teretom.
Američko-izraelski napad za oslobađanje Hormuškog moreuza
Stručnjaci navode da je upravo to nedostajalo kada je rat počeo. Uspješna operacija oslobodila bi svjetske zalihe nafte i omogućila ekonomsko gušenje Irana, ali ne bi bila ni laka ni jeftina.
Zahtijevala bi vojnike na terenu, možda godinama, a Iran bi mogao napasti naftna postrojenja širom regije, pa bi na kraju moglo ostati vrlo malo nafte za transport.
Iranski vrhovni vođa Modžtaba Hamnei upozorio je na rat bez geografskih ograničenja ako Iran ponovo bude napadnut.
S obzirom na te prijetnje i nedostatak raketnih presretača, Trump bi mogao radije izabrati pregovaračko otvaranje moreuza, a slično razmišljaju i američki saveznici u Zaljevu i Evropi
Ograničena zračna kampanja protiv poznate iranske vojne infrastrukture
SAD i Izrael mogli bi se odlučiti za ograničeniju zračnu kampanju protiv poznate iranske vojne infrastrukture, poput radara i raketnih položaja. Ta strategija već je deceniju ili više dio izraelskog vojnog razmišljanja, a od primirja sklopljenog u junu SAD su na Iran već izvele desetine udara.
Novi talas napada mogao bi prisiliti Iran na pregovore, ali nosi rizik regionalne eskalacije. Ako se Izrael pridruži, Iran bi ga gotovo sigurno ponovo napao dronovima i balističkim raketama, a vjerovatno bi gađao i američke baze i brodove.
Pregovarački mirovni sporazum
Okvir sporazuma razmatra se već mjesecima, a jednu je verziju Trump u junu i potpisao. Sporazum bi omogućio slobodan saobraćaj kroz Hormuški moreuz u zamjenu za ublažavanje sankcija i povrat zamrznutih sredstava, uz razgovore o iranskom nuklearnom programu.
Problem je uglavnom u "percepciji", jer su kritičari prošli put zaključili da je Trump izgubio rat, pa Vance sada pokušava dogovoriti sporazum koji ne bi ponizio nijednu stranu.
A šta kaže Trump?
Izvještaji o pregovorima su podijeljeni. Izraelski Kanal 14 prenio je da se ništa ne pomjera, dok je novinar Axiosa to opovrgao, pozivajući se na diplomatu uključenog u razgovore, te naveo da razgovori napreduju.
Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi poručio je da je Iran spreman na iskrenu diplomatiju, ali i da će Washington, ako izabere vojnu akciju, naići na snažniji odgovor nego ranije.
Spektakularan, ali uglavnom simboličan "veliki prasak"
Trumpu i Netanyahuu to bi moglo poslužiti kao način za spašavanje obraza, posebno ako se uskladi s mirovnim sporazumom.
Mogao bi to biti unaprijed dogovoreni napad na iransko nuklearno postrojenje ili čak dogovor da Iran simbolično digne u zrak vlastiti objekat. Trump bi tako mogao proglasiti pobjedu, a Netanyahu dobiti još malo političkog vremena. Iran bi na to mogao pristati samo uz potpuno ukidanje sankcija i povrat zamrznutih milijardi.
Teheran se u međuvremenu priprema. Prema stručnjacima, komandantima je dopušteno autonomno djelovanje u slučaju obnove neprijateljstava, a Revolucionarna garda tvrdi da se 33 miliona ljudi prijavilo u kampanju masovne mobilizacije.
Prva brigada već je opremljena, a konvoji se pripremaju za raspoređivanje u zone fronta širom zemlje.
FOTO: X
