Ivan (19) iz Zagreba odrastao je u domovima za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. U sustavu Dječjeg doma Zagreb je od svoje pete godine. Dosta toga se ne sjeća, kaže, ali zna jako dobro da je tata pio.
- Uvijek je pio. Za pričest sam dobio sto kuna. On ih je uzeo i popio. A, što sam mogao - kaže Ivan. Njegov brat i sestre također su bili izuzeti iz obitelji i živjeli su u domu.
- Tata je živio s mamom u zapadnom dijelu Zagreba, bili su zajedno, pa nisu bili zajedno, pa su opet bili zajedno. Išao je na liječenja, ali mu to nije puno pomoglo. Zbog obiteljskog nasilja bio je i u zatvoru, nije puno bio uključen u naše živote - objašnjava mladić.
'Kod nekih smo smjeli jesti što smo htjeli'
Majka, je, kaže, bila nestabilna i nije joj bilo lako maknuti se od nasilnog supruga. Ivan je i danas posjećuje koliko može. Zajedno sa svojom braćom i sestrama bio udomljavan više puta kod različitih obitelji.
- Jedan udomiteljski par vodio nas je sa sobom na more, u Istru. Ondje imaju kuću, super nam je bilo. Brat i ja stvarno smo uživali. Odmah na prvom razgovoru su mi se svidjeli - kaže sretnim glasom.
Razne vikend udomitelje, koje je prošao tijekom svog života, Ivan škrto opisuje.
- Neki su bili super, mogli smo jesti što smo htjeli, a neki nisu baš bili dobri - sliježe ramenima. Na posljetku navodi jedno od gorih iskustava koje je doživio.
- Bio sam u četvrtom osnovne, brat, sestra i ja preko ljeta smo bili smješteni u jednoj udomiteljskoj obitelji. Više tih obitelji smo promijenili. Uglavnom, sjećam se da sam se to ljeto znao popiškiti u krevet. Gospođa je bila bijesna, uzela bi šibu i tukla me. Sestra je doživjela grozne neugodnosti od njezinog muža - s gorčinom će Ivan.
Kad su se nakon ljeta vratili u dom, pojadao se, kaže, odgajateljici jer je imao povjerenja u nju.
- Čuo sam kasnije da je lik završio u zatvoru, ne želim se sjećati detalja - kaže. Unatoč teškoj životnoj priči, zrači optimizmom. Život u domovima njemu je bio dobar. Za drugo ne zna.
Foto: Canva
