Nakon izuzetno posjećene i emotivne promocije zbirke „Zauvijek tvoja“, održane u čarobnom ambijentu Starog grada Ostrošca u Cazinu, razgovarali smo sa mladom autoricom Iman Šepić. O stihovima, Krajini, porodici i emocijama koje su obilježile ovu noć, Iman otvoreno govori za cazin.net.
Iman, kakav je osjećaj stajati na toj bini, među zidinama historijskog dvorca, i pred publikom podijeliti svoje najintimnije stihove?
Iman Šepić: Stajati među zidinama drevnog Ostrošca za mene nije bio samo običan izlazak na binu i formalno predstavljanje knjige. To je bio susret sa samom sobom, sa mojim korijenima i sa svime onim od čega sam satkana. Posebno bih naglasila da je ovo jedini dvorac u Bosni i Hercegovini, a da je Cazin drugi najopjevaniji grad u BiH nakon Sarajeva. Iako sam rođena u Sarajevu, Cazin i Krajina za mene imaju posebnu težinu i ljepotu. Ovo je rodni kraj mog babe, zemlja moje krvi, mojih majke i dida. Dok sam gledala sva ta draga lica u publici, osjetila sam ogromnu zahvalnost jer sam u tom prostoru podijelila stihove koji su nastajali iz čiste ljubavi prema našem kraju i našim ljudima.
Tvoj govor na promociji nikoga nije ostavio ravnodušnim, a posebno dio u kojem spominješ da „dom nije jedna kuća ili jedna adresa“. Šta za tebe zapravo predstavlja dom?
Iman Šepić: Upravo to — dom nisu samo zidovi, krov ili geografska lokacija. Kroz odrastanje i kroz sve stihove koje sam zapisala, shvatila sam da su dom ljudi koji vas čuvaju u svojim mislima i molitvama, ma gdje se nalazili. Biti voljen i imati nekoga ko te čeka u svakom dijelu ove zemlje jeste najveće bogatstvo. Kada vidite ljude koji su prešli stotine kilometara, poput moje najbolje drugarice iz Sarajeva ili dragih prijatelja iz drugih gradova i rođaka koji žive van granica naše BiH, samo da bi bili uz vas, shvatite da za pravu podršku i ljubav daljina ne postoji.
Posebno upečatljiv motiv u knjizi i u tvom obraćanju bio je „kalendar mog srca“. Možeš li nam objasniti tu simboliku?
Iman Šepić: “Kalendar mog srca” je ciklus u kojem je “Zauvijek tvoja” prva zbirka.
Mi ljudi često pravimo kalendare rukama, planiramo dane i satnice, ali srce ima svoj vlastiti kalendar. U njemu se vrijeme ne mjeri satima, nego otkucajima, osmijesima koji su nam grijali put i ljudima koje volimo. Prolaznost nas uči da ne odlažemo emocije. Na sinoćnjoj promociji za mene je slika u tom kalendaru bila potpuna jer su u prvom redu sjedili roditelji mog babe — moji majka i did. Vidjeti njih i sve drage ljude na jednom mjestu bilo je potvrditi da su najvažnije figure mog života svjedočile mom književnom prvijencu.
Zbirka nosi naslov „Zauvijek tvoja“. Kome je ona prvenstveno namijenjena i šta bi volela da čitaoci ponesu sa sobom nakon što pročitaju tvoje stihove?
Iman Šepić: Ova knjiga jeste posvećena našoj domovini i zavičaju, ali prije svega, ona je posvećena našim ljudima. Moja želja nije bila samo da ispričam svoju priču, nego da svako ko uzme knjigu u ruke osjeti toplinu vlastitog doma. Želim da ih ovi stihovi vrate u djetinjstvo, u njihov zavičaj, i da ih potaknu da se zagledaju u kalendar svog srca i tamo pronađu datume i ljude koji su im najvažniji.
Za kraj, koja bi bila tvoja poruka čitaocima našeg portala cazin.net?
Iman Šepić: Poručila bih samo jedno: čuvajte svoje ljude. Nemojte čekati sutra da im kažete koliko ih volite. Zidine i građevine mogu stariti, stihovi mogu ostati napisani na papiru, ali ljubav i uspomene koje sagradimo sa onima koji nas vole to je jedini vječni kalendar koji nosimo sa sobom.
Izvor:
