Odlazak u penziju nekada je značio ulazak u mirniji period života, vrijeme za porodicu, odmor i stvari za koje tokom radnog vijeka nije bilo dovoljno vremena. Danas, međutim, za veliki broj penzionera penzija prije svega znači računicu kako izgurati mjesec. Nakon što se plate stanarina ili kredit, režije, hrana, lijekovi i troškovi prevoza, mnogima od mjesečnih primanja ostane vrlo malo prostora za bilo šta drugo.
Najveći problem predstavljaju svakodnevni troškovi koji se ne mogu izbjeći. Hrana je jedna od najvećih stavki u kućnom budžetu, a tu su još električna energija, voda, grijanje, telefon, lijekovi, higijenske potrepštine i odlazak ljekaru. Penzioner koji živi sam posebno je izložen ovim troškovima jer nema s kim podijeliti račune. Čak i kada pojedinačno djeluju podnošljivo, kada se saberu, oni mogu pojesti najveći dio mjesečne penzije.
Zato se život penzionera sve češće svodi na prioritete. Prvo se plaća ono što mora, zatim se kupuje ono što je neophodno, a sve ostalo čeka neki bolji mjesec. Odmor, putovanje, odlazak u restoran, nova odjeća ili veći kućni trošak postaju luksuz. Mnogi penzioneri pokušavaju uštedjeti na hrani, kupuju na akcijama, biraju jeftinije proizvode i odgađaju kupovinu stvari koje nisu hitne.
Problem je što se na osnovnim životnim potrebama može štedjeti samo do određene granice.
Poseban teret predstavljaju zdravstveni troškovi. Godine donose potrebu za češćim pregledima, terapijama, lijekovima, naočalama, pomagalima i drugim izdacima. I kada dio troškova pokriva zdravstveno osiguranje, često ostaju participacije i privatni pregledi koje penzioner mora platiti. Zbog toga se za mnoge starije osobe pitanje penzije ne može posmatrati samo kroz iznos mjesečnog primanja. Važno je i koliko košta život u mjestu u kojem žive, imaju li vlastiti stan, kakvo im je zdravstveno stanje i imaju li podršku porodice.
Dodatni problem nastaje kada penzioner nema vlastitu nekretninu. Dok osoba koja živi u svom stanu može dio budžeta usmjeriti na hranu, režije i zdravlje, onaj ko mora plaćati i kiriju nalazi se u mnogo težoj situaciji. Upravo zato pitanje penzija nije samo pitanje visine primanja, već i pitanje stambene sigurnosti, cijena, zdravstvene zaštite i ukupnih troškova života. Sve više ljudi u penziju ulazi svjesno da će morati nastaviti pomagati sebi dodatnim prihodima ili računati na pomoć djece.
