Kratkotrajni vjerski brakovi, međunarodne bračne platforme i oglasi u kojima se mlade Bošnjakinje predstavljaju kroz fizički izgled, hidžab i čednost otvorili su pitanje zloupotrebe ženskog identiteta i mogućeg iskorištavanja. Iako je pravo svake punoljetne žene da samostalno odlučuje o izboru partnera i stupanju u brak neupitno, postavlja se pitanje gdje prestaje slobodan izbor, a počinju manipulacija, pritisak i iskorištavanje.
Pritisak i ranjivost
Jadranka Miličević iz Fondacije CURE za „Dnevni avaz“ upozorava da se iza ovakvih ponuda mogu kriti različiti oblici manipulacije, posebno kada su u pitanju mlade žene koje se nalaze na životnoj prekretnici, nemaju dovoljno finansijskih sredstava ili traže način da osiguraju egzistenciju.
- Odabrati nekoga treba biti njena lična odluka, ali je strašno što se na ovaj način mogu vršiti malverzacije. Djevojke koje dolaze iz manjih sredina, suočene s finansijskim i drugim pritiscima, privlačne ponude mogu doživjeti kao izlaz iz teške situacije. Ne bih rekla da su one labilne ličnosti, već da se mogu naći pred različitim izazovima – kaže Miličević.
Prema njenim riječima, problem nije ograničen samo na društvene mreže i javno oglašavanje. Slične prakse, upozorava, postoje i izvan digitalnog prostora.
- Imali smo slučajeve žena koje su vjerovale da će otići u Njemačku kako bi čuvale djecu, a završile su u situacijama radne i seksualne eksploatacije. Zato je važno razumjeti da se iza obećanja o boljem životu mogu kriti sasvim drugačije namjere – ističe Miličević.
Miličević: Sstrašno je što se na ovaj način može vršiti malverzacija. Detektor.ba
Brojne opasnosti
Posebno problematičnim smatra reakcije kojima se odgovornost za moguće iskorištavanje prebacuje na same žene, uz obrazloženje da su na takve odnose pristale dobrovoljno.
– Potrebno je svakodnevno razgovarati s mladim ženama i djevojkama, upozoravati ih na opasnosti i učiti ih kako prepoznati sumnjive ponude. Ali paralelno s tim policija mora provjeriti šta se dešava, ko objavljuje takve sadržaje i ko stoji iza njih – poručuje Miličević.
Institucije moraju reagirati
Kao poseban problem izdvaja nedovoljno efikasnu institucionalnu zaštitu žena koje prijavljuju nasilje. Upozorava da neke od njih godinama čekaju prva ročišta, dok istovremeno žive u strahu za svoju sigurnost.
– Ako žena dvije godine i dva mjeseca čeka prvo ročište, šta joj to govori o zaštiti koju ima? U međuvremenu, mora nastaviti živjeti i pokušavati zaštititi sebe i svoju djecu – upozorava Miličević.
Ističe da ženama, osim sigurnih kuća, trebaju kontinuirana podrška porodice, institucija, pravna pomoć i sigurnost nakon izlaska iz nasilja.
Opasne ponude: Iza obećanja o braku mogu se kriti ucjene. Facebook