Kako se mijenja mapa moći na Bliskom istoku: Turska vraća utjecaj kroz novo savezništvo

Ankara planira isporučiti vojnu opremu Siriji i zaključiti sporazum koji bi joj omogućio djelovanje protiv kurdskih militanata duž cijele sirijske granice.

Prema navodima iz izvora bliskih vladi, u narednim sedmicama Siriji će biti isporučeni oklopni transporteri, dronovi, artiljerija, raketni sistemi i protivzračne odbrane. Oprema će biti raspoređena u sjevernim dijelovima zemlje, kako bi se izbjegle nove tenzije s Izraelom na jugozapadu Sirije.

Predsjedništvo Turske odbilo je komentarisati, dok se Ministarstvo informacija Sirije nije oglasilo na upit medija.

Ove pošiljke, navode izvori, dio su šireg plana podrške sirijskom predsjedniku Ahmedu al-Šarai, bivšem komandantu Al-Qaide koji je krajem prošle godine predvodio rušenje diktatora Bašara al-Asada i preuzeo vlast u Damasku.

Sharaa sada pokušava konsolidovati zemlju pod jedinstvenim vodstvom, dok Turska vidi priliku da kroz vojnu saradnju povrati utjecaj u regiji i ograniči djelovanje kurdskih grupa koje smatra prijetnjom vlastitoj sigurnosti.

Turska pomoć trebala bi pomoći obnovi sirijske vojske, čiji su kapaciteti značajno uništeni u izraelskim napadima nakon svrgavanja Asada.

Ovaj potez, međutim, naglašava i dugogodišnju zabrinutost Ankare zbog situacije na sjeveroistoku Sirije, koji je pod kontrolom Sirijskih demokratskih snaga (SDF), milicije koju podržavaju Sjedinjene Američke Države. Ključnu ulogu u SDF-u ima kurdska Jedinica narodne zaštite (YPG), koju Turska smatra produženom rukom Radničke partije Kurdistana (PKK), organizacije koja već četiri decenije vodi oružanu borbu za autonomiju i koju i Washington i Evropska unija smatraju terorističkom grupom.

Prema izvorima, Turska i Sirija razgovaraju o proširenju sigurnosnog sporazuma starog skoro tri decenije, koji Turskoj dozvoljava ograničene vojne operacije protiv kurdskih militanata blizu granice. Ankara sada želi proširenje te zone djelovanja na 30 kilometara unutar sirijske teritorije, umjesto sadašnjih pet.

Iako je PKK u maju objavio da polaže oružje i najavio proces raspuštanja, napredak u mirovnom procesu je spor, djelimično zbog neizvjesnosti oko razoružanja i poteza koje bi Ankara mogla poduzeti kako bi zadovoljila kurdske zahtjeve.

Zvaničnici navode da Turska računa na to da će predsjednik Sharaa odbiti zahtjeve Kurda za većom autonomijom, posebno u pograničnim područjima, te da će ograničiti pristup SDF-a sirijskim naftnim i plinskim poljima, zbog bojazni da se prihodi od njih prelijevaju u strukture PKK-a.

U martu su SDF i Sharaa potpisali sporazum prema kojem bi borci SDF-a trebali biti integrisani u sirijsku nacionalnu vojsku, ali do sada to još nije provedeno. Prema ocjenama analitičara, eventualni dogovor između Damaska i Ankare signalizirao bi nastavak napetosti između sirijske vlade i kurdskih snaga, iako su iz SDF-a ove sedmice za Associated Press poručili da je u posljednjim sedmicama ostvaren "određeni napredak" u implementaciji martovskog sporazuma.

Turski plan, ukoliko bude realizovan, mogao bi dodatno promijeniti odnose snaga u Siriji, ali i u cijelom regionu, otvarajući novo poglavlje saradnje između Ankare i Damaska, koje bi prije samo nekoliko godina bilo nezamislivo.