Home

Kako su kantoni “pojeli” Federaciju BiH

27 May

Kako su kantoni “pojeli” Federaciju BiH

Izjava bivše izvjestiteljice Evropske unije za Bosnu i Hercegovinu Doris Pack da treba ukinuti kantone podijelila je političare u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine-

“Ne mora biti deset kantona sa deset premijera, ministara svake vrste… Uvijek sam bila za – da imate općine, iznad njih Vladu Federacije Bosne i Hercegovine, a iznad nje Vladu Bosne i Hercegovine. Kao što je u [bh. entitetu] Republici Srpskoj”, kazala je Pack.

Dok jedni smatraju da ona i drugi evropski zvanični koji su upućeni u dešavanja unutar Bosne i Hercegovine trebaju i moraju davati konstruktivne prijedloge o reorganizaciji zemlje, drugi tvrde da je to nastavak neprincipijelne politike EU-a prema Bosni i Hercegovini, piše Al Jazeera.

“Onaj ko je rekao da gospođa Pack nije nadležna da priča o unutrašnjim stvarima Bosne i Hercegovine trebao bi isti komentar imati kada se drugi zvaničnici, i oni iz susjednih zemalja, miješaju u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine”, mišljenja je zastupnik Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine u Parlamentu Federacije Damir Mašić.

Volio bi, kaže, da od tih istih osoba čuje isti komentar kada su u pitanju zvaničnici iz susjednih zemalja.

“Gospođa Pack je radila isti onaj posao koji sada radi gospodin Cristian Dan Preda. Ona je još tada spominjala tu temu na isti način kao sada. Mi u SDP-u nemamo nikakve dileme o ocjeni da su kantoni trenutno potpuni višak. Kantoni su već izvjesno vrijeme uteg oko vrata koji steže i davi, kako Federaciju, tako i cijelu Bosnu i Hercegovinu. Sada je apsolutno vidljivo da uloga koja je povjerena kantonima i Vašingtonskim i Dejtonskim mirovnim sporazumom u periodu koji je iza nas nije opravdana. Mi smo danas u situaciju da je svih deset kantona finansijski kolabriralo”, ističe Mašić.

‘Sastavljanje kraja s krajem’

Navodi primjer Zapadnohercegovačkog kantona, u kojem se, kako kaže, čak uposlenicima u javnoj upravi, administraciji, obrazovanju, zdravstvu… uopće ne uplaćuju doprinosi.

“Mi imamo finansijskih problema i u nekad najjačim kantonima (Tuzlanski i Sarajevski), gdje se bukvalno jedva kraj s krajem sastavlja da se završi budžetska godina. Naš [SDP-ov] načelnik u Tuzli Jasmin Imamović je prije nekoliko mjeseci pokrenuo inicijativu za reduciranje nadležnosti kantona. Danas su kantoni postali sami sebi svrha, nagomilala se administracija i u konačnici rijetko koji kanton može finansirati svoje osnovne potrebe”
, kaže on.

Kantoni su, tvrdi, u proteklih 20-ak godina proizveli strašne nepravde i nejednakosti među ljudima.

“Navest ću samo primjere oblasti zdravstva, policije i obrazovanja, koje su uglavnom kantonalne nadležnosti, gdje svaki kanton propisuje svoje zakone. Ljudi koji rade identičan posao potpuno su različito tretirani. Osoba koja radi kao policajac u Posavskom kantonu ima duplo manju platu nego njegov kolega u Srednjobosanskom, Sarajevskom ili Tuzlanskom kantonu. Ako ima pameti, mi ćemo što prije krenuti u redefiniranje unutrašnje strukture Bosne i Hercegovine, pogotovo one u Federaciji”, navodi Mašić.

Predsjedavajući Kluba bošnjačkih delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Halid Genjac (Stranka demokratske akcij) kaže da, s obzirom da se međunarodna zajednica već u velikoj mjeri umiješala u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine, počev od Vašingtonskog sporazuma, a zatim i Dejtonskog ugovora, “kojim smo i dobili Ustav, ovakav kakav jeste, mislim da je ona na dobronamjeran način čak i obavezna miješati se u stvari koje se dešavaju unutar zemlje”.

“Ove intervencije pojedinaca-članova Evropskog parlamenta, predstavnika raznoraznih evropskih institucija, ambasada… u sebi nose nedopustivu dozu dvosmislenosti. Oni koji se dugo vremena bave Bosnom i Hercegovinom i koji po tom osnovu dobro poznaju prilike ovdje moraju svoje ideje koje iznose dovesti do kraja. Trebaju vrlo jasno kazati šta je to i šta to predstavlja. Ako ostane taj prostor neke nejasnoće, to izaziva sumnjičenja i opravdava strah Bosanaca i Hercegovaca. Nezahvalno je davati ideje o Bosni i i Hercegovini ako niste spremni istrajati na principima koji će osigurati funkcionalnu Bosnu i Hercegovinu i neke standarde i norme koje važe u svim zemljama Evropske unije”, smatra Genjac.

Mnoštvo tih ideja koje dolaze od pojedinaca, nastavlja, devalviraju. Smatra da te ideje pokazuju da to još uvijek nije pristup koji je temeljit, odlučan i koji ima namjeru da postigne cilj.

“Mislim da je već i ranije bilo vrijeme da se ključni igrači, koji su bili i ključni u procesu kreiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma, ozbiljno pozabave ovim problemom i da ponude rješenje koje bi obuhvatalo cijelu Bosnu i Hercegovinu. Aprilski paket bio je rezultat jedne takve inicijative, koja je bila odgovorna i temeljita. Nažalost, taj pohod je upropašten i mislim da trpimo štetu. Ali, i nakon toga je bilo vremena da se neke stvari urade. Bojim se da su neke prilike propuštene, jer je i globalni kontekst promijenjen. Imamo sad nastojanje Rusije da ostvari utjecaj, pa čak i dominaciju u regionu, što u znatnoj mjeri otežava popravljanje krupnih grešaka koje su napravljene u Dejtonskom mirovnom sporazumu”, kaže Genjac.

Nova rješenja

Predsjednik Kluba Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine – Hrvatskog narodnog sabora u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Nikola Lovrinović smatra da je to, najkraće rečeno, nastavak neprincipijelne politike dijela međunarodnih predstavnika (Wolfgang Petritsch, Beri, Paddy Ashdown, a evo sada i Doris Pack) i institucija, koja je snažno pokrenuta oko 2000. godine.

“Moglo bi ovo značiti, ne dao Bog, i konačan odustanak od uređenja Bosne i Hercegovine kakva je bila obećavana u svim mirovnim inicijativama prije Daytona. Podsjetit ću, županije su nastale i formirane kao posljedica svih pokušaja postizanja sporazuma o uređenju države, a zarad prestanka ratnih sukobljavanja, koji su podrazumijevali uređenje države po principu visoke decentralizacije, kao jedino mogućeg rješenja. Taj dogovor između predstavnika Hrvata i Bošnjaka postignut je u Washingtonu i za posljedicu je imao prestanak ratnih sukobljavanja. Također je objema stranama obećano, koliko ja znam, da će kao model poslužiti za konačno ustavno uređenje Bosne i Hercegovine”, ističe on.

Smatra da ako je Pack to izjavila, “sad znamo, s obzirom koju je funkciju obnašala, zbog čega su bile protuustavne intervencije u zakonskim rješenjima od Ureda visokog predstavnika”.

“Postavlja se logično pitanje zbog čega je to njezin stav. Je li doista samo ono što ona smatra pojednostavljenjem rješenja, ili je to obrana entitetskog uređenja, koje je nepravedno, ili nešto što ovoga trenutka ne možemo ni zamisliti”, kaže Lovrinović.

Po njegovom mišljenju, sazrelo je poodavno vrijeme da se govori i novim rješenjima.

“Jer, što vrijeme više protiče, bojim se smisleno će samo biti priče o reorganiziranju dva entiteta, jer države je ionako ‘previše’, zar ne? Također, nije se smjelo dirati dogovoreno uređenje Federacije dok se ne postigne konsenzus o novim rješenjima, jer ovako zlonamjerno se gura hrvatske predstavnike na djelomične akcije. Kako, zapravo, i možemo drugačije kad je temeljni oslonac naše političke pozicije, Vašingtonski sporazum, doveden u pitanje. Onaj tko je to uradio u Federaciji, a u RS-u nije učinio ni minimalne izmjene u korist svih, svjesno želi, prije svega, u probleme staviti hrvatske političare, odnosno slijedio je pogrešnu taktiku (cilj) političkih predstavnika bošnjačkog naroda ka samo njima poznatom cilju ‘jedinstvene države’.”

Bez rješenja, nastavlja Lovrinović, “kojega smo u minimalnom obliku imali, kao garanciju političke i svake druge jednakopravnosti, mi ne možemo pristati ni na kakve promjene, niti u Bosni i Hercegovini, niti u Federaciji”.

“Da su gospođa Pack i drugi inzistirali da se poštuju podijeljene mjerodavnosti i da se nije dopustilo formiranje nepotrebnih institucija u Federaciji, pa čak i ministarstava, niti bi bilo tolike administracije, niti tolikih troškova. Ovoj državi, tvrdim, najmanji teret su županije i općine, tako da su brižne opservacije o pojednostavljenju uprave, koja manje košta, zapravo samo politički ciljevi građanske i unitarne države”, kaže Lovrinović.

Reorganizacija čitave države

Postojeći ustavni ustroj Bosne i Hercegovine je po mišljenju profesora Slave Kukića izvan svih kriterija razumljive organizacije države.

“Prostorom, naime, veličine Bosne i Hercegovine, i brojem stanovnika koji u njoj žive, u svijetu upravlja jedna osoba – gradonačelnik. Ovdje, međutim, za to je potrebno tročlano Predsjedništvo, s tri odvojena kabineta, 14 vlada i dvjestotinjak ministara i ministarstava sa svim popratnim logističkim sadržajima. Drugim riječima, reorganizacija države je conditio sine qua non bilo kakve priče o njezinu razvoju”, kaže on.

S druge strane, navodi, jedino ispravan pristup u tom procesu bi bio onaj koji na sto racionalnije organizacije stavlja čitavu državu.

“Jer, ruku na srce, u državi s 3,5 milijuna stanovnika jedino ispravan je pristup koji se temelji na dvije razine vlasti – lokalnoj samoupravi i državnoj razini vlasti”, ističe Kukić.

Ipak, u ovom momentu, zaključuje, takav pristup ne može osigurati niti najniži nivo nacionalnog – državnog konsenzusa.

Fazna reorganizacija

Profesor iz Mostara Slavo Kukić smatra da treba razmišljati o principu fazne reorganizacije.

“A ako se pođe od te logike, reorganizacija Federacije je doista prvi zadatak . Jer, RS je radikalno i jednostavnije i razumnije i ekonomičnije organizirana – i priča koja bi uključivala i nju mogla bi izvjesno vrijeme i sačekati“, smatra on.

Reorganizacija Federacije, tvrdi, ne može čekati, a ne može trpjeti niti logiku tri ili četiri megakantona koja se zadnjih godina mogla čuti.

“Jedino razumna je, hoću reći, logika o dvije razine vlasti u Federaciji – općinskoj i entitetskoj – uz osiguranje instrumenata i individualnih i kolektivnih prava i sloboda. Sve ostalo je, da se ne lažemo, protiv građana i njihova prava na život dostojan čovjeka“, kaže on.

 

(Izvor:fokus.ba)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top