Kako su me privukli pa razočarali ‘krajiški kumovi’ Huda i Kunda

.

 

U eri popularizacije društvenih mreža, kroz koje se svijet pretvorio u globalno selo, imamo mogućnost (ne)uživanja u različitim sadržajima, shodno mogućnostima, potrebama i senzibilitetu, međutim često prijedloge dobijamo i na osnovu reakcija i pregleda određenog video snimka.

Zadnje navedeno me je uvelo u priču koju ću nazvati "kumovi".

Naime, prije izvjesnog vremena sam naišao na snimak naslovljen sa " idemo kume, u nove pobjede".

 

Ne znam zbog čega, ali sam ga "otvorio" i upoznao se sa glavnim likovima Hudom i Kundom.

Prvonavedeni je inicijator razgovora, u kojem se potencira loše materijalno stanje drugonavedenog.

Već viđeno, pomislih, višečlana porodica, siromašna, takvih je na hiljade, srećom ima humanih ljudi...

Da to je bila prva impresija...

No, kako su se snimci ova dva aktera ponavljali skoro svaki dan, tako se i moja prvobitna emocija promijenila.

Postalo je degutantno i mučno gledati svakodnevnu degradaciju jednog očigledno bolesnog čovjeka, od strane drugog, upitnih moralnih vrijednosti i zapanjujuće opskurnog riječnika.

Njihov odnos je u narednim mjesecima postao veoma turbulentan, od partnerstva, svađi, pomirenja, različitih faza kod kojih je dominirala jedna stvar, novca i pratilaca je postajalo sve više.

Nije tvoj problem Davore, pomislih, našli su uslovno rečeno legalan način da zarade, zašto bi se na bilo koji način mješao... I ne bih, da priča nije dobila nastavak.

"Humanitarac Huda" je proširio asortiman osoba kojima "pomaže", stari, nemoćni, bolesni...A zenit " humanizma" dostiže u mjesecu Ramazana, kada uz pomoć donacija priprema i odnosi iftarske obroke, onima koji nisu u mogućnosti da ih obezbjede. Topla ljudska priča.

Da, bila bi, da se za jedan "iftar" ne izdvaja deset evra, a isti često sadrži tanjir pasulja, kupus salatu i nekolike šnite hljeba. Realna vrijednost obroka iznosi par maraka.

Da bila bi, da u live uključenjima ili lajfovima kako ih ovaj "dobrotvor" naziva nismo u prilici gledati brojne zloupotrebe onih kojima navodno pomaže.

Da bila bi, da za prevoz od Cazina do Bužima ne naplati 100 km.

Da bila bi, da se nije javila starica koja je javno kazala kako joj je donio sto maraka i onda uzeo pedeset.

Da bila bi, da na njegovoj stranici postoji šansa da se obrate oni koji su prevareni i izigrani, ali ne, svaki pokušaj kritike se završi blokiranjem i brisanjem.

Nadam se da će nakon ovog teksta, reagovati nadležne institucije konačno reagovati i prekinuti zluopotrebu sirotinje u svrhu ličnog bogaćenja- za portal Cazin.net napisao je Davor Cicović, profesor i kolumnista.