Šta je to, osim slijepe poslušnosti izdancima bivših kolonijalnih gospodara i današnjih vlasnika duša podanika arapskih vladara, moglo motivirati jednu „poslovnu ženu“ da kiswu – Bejtullahov crni ogrtač – pokloni osuđenom seksualnom prijestupniku, i to zbog nasilja nad maloljetnicama?
Kako piše bosna.hr, u moru tzv. Epsteinovih dosjea, od kojih se ledi krv u žilama pri spoznaji koliko je uglednih i neuglednih ljudi bilo uključeno u globalnu obavještajno-ucjenjivačku mrežu seksualnih predatora, posebno se izdvaja mali broj e-mail poruka između osuđenog seksualnog zločinca i jedne adrese iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Riječ je o prepisci između Jeffreyja Epsteina i izvjesne emiratske „poslovne žene“.
Prema dostupnim i višestruko provjerenim informacijama, upravo je ta „poslovna žena“ Epsteinu poklonila kiswu, ogrtač koji prekriva Ka‘bu – svetinju muslimana širom svijeta. Prva reakcija na takvu informaciju nužno je nevjerica. Međutim, ponovljene provjere potvrđuju njenu tačnost i otkrivaju dodatne zabrinjavajuće detalje.
Naime, kiswu je „poslovna žena“ nabavila od saudijskog „poslovnog muškarca“, i to onu koja je te godine već bila skinuta i zamijenjena novom. Kako je taj čovjek uopće došao u posjed kiswe, znajući da se svaka od njih čuva s posebnom pažnjom i da nije običan predmet, ostaje nejasno. Ili možda, ipak, i nije.
Poznato je da je jedna porodica u Arabiji stoljećima zadužena za brigu o Bejtullahovom ogrtaču. Ipak, u strogo centraliziranoj i autokratskoj državi kakva je Saudijska Arabija teško je zamisliti da bi se ijedan njen dio mogao otuđiti bez prešutnog ili izričitog odobrenja samog vladara. Od 1932. godine, odnosno još ranije – od stvarnog dolaska dinastije Benu Su‘ud na vlast – sve ključne odluke vezane za Ka‘bu i njene simbole u konačnici zavise od političke volje onih koji se kite titulom Čuvara dvaju harema.
Ako se prihvati da je promet kiswom bio moguć uz odobrenje vlasti, logično se nameće pitanje: zašto? Zašto bi se predmet takvog simboličkog i duhovnog značaja uopće davao na poklon bilo kome, a kamoli osobi čije je ime postalo sinonim za seksualno nasilje i moralni sunovrat?
Ako su postojali ikakvi kriteriji za primatelje takve „časti“, očito je da nisu poštovani ili su ostavljeni labavi, nejasni i dvosmisleni. Ako kriterija nije bilo, poruka je još pogubnija – kiswa je svedena na trgovačku robu, lišenu svog izvornog značenja i svetosti.
Ovaj bizaran slučaj ne govori samo o jednoj osobi ili jednoj transakciji. On govori o stanju duha u samom srcu savremenog islamskog svijeta – o svijetu u kojem se svetinje pretvaraju u robu, a moral u praznu frazu. Ako se kiswom može trgovati, postavlja se pitanje: šta je sljedeće?
Jedni trguju naftom, drugi svetinjama. A cijenu, kao i obično, plaćaju oni koji o tome nikada nisu ni pitani.
Foto: Ilustracija/FB
