Odlazak mladih, korupcija, beznađe i prazne kolijevke guraju Balkan ka nestanku. Uz stalnu emigraciju, broj stanovnika u Bosni i Hercegovini je u 2023. godini pao ispod tri miliona
Gotovo nigdje drugo u svijetu broj stanovnika ne opada tako brzo kao u jugoistočnoj Evropi. Prema analizi prof. dr. Ulfa Brunnbauera za Deutsche Welle, zemlje od Slovenije do Grčke gube stanovništvo zbog niske stope nataliteta, visokog mortaliteta i masovnog iseljavanja mladih.
Prognoze pokazuju da će sve zemlje jugoistočne Evrope u narednim decenijama imati značajan pad broja stanovnika. No, bez obzira na to hoće li se ta predviđanja obistiniti, postavlja se pitanje da li oštar javni diskurs možda sam doprinosi problemu, umjesto rješenju.
Finansijski poticaji ne mogu izbrisati kulturne promjene niti ukloniti strukturne probleme koji podstiču snažno iseljavanje mladih. Istraživanja pokazuju da, osim viših plata u zapadnoj Evropi, presudnu ulogu imaju raširena korupcija, nepotizam i osjećaj besperspektivnosti. Stariji ostaju – mladi odlaze.
Vlade bi se mogle fokusirati na omogućavanje dužeg i zdravijeg života građana, ali to se teže „prodaje“ javnosti nego, recimo, novčane nagrade za rođenje djeteta.
Kada je riječ o padu broja stanovnika, pogled izvan regije nudi mogući odgovor: dok sve zemlje jugoistočne Evrope očekuje dalji pad, za neke države EU – uprkos niskoj stopi nataliteta – predviđa se rast, poput Austrije, i to za 16 posto do 2050. godine. Razlog: useljavanje. Međutim u jugoistočnoj Evropi nedostaje društvene spremnosti da se to prihvati, još manje nego u samoj Austriji. Posebno kada novi stanovnici izgledaju drugačije od domaćeg stanovništva.
Pitanje je koliko dugo se takav stav može održati u atmosferi u kojoj političari i mediji crtaju sliku izumiranja nacije, a ljudi svjedoče pražnjenju čitavih krajeva. Bez promjene politike i društvenih stavova, demografski začarani krug se neće moći prekinuti: što više opada broj stanovnika, to su strahovi za budućnost veći. A upravo je nada ono što je potrebno da bi ljudi ostali i da bi prihvatili doseljenike.
No useljavanje nije jedino sredstvo za suočavanje s demografskim izazovima: zemlje jugoistočne Evrope imaju niske stope zaposlenosti, što znači da postoji veliki neiskorišteni domaći potencijal radne snage. Vlade bi mogle raditi i na poboljšanju ispodprosječnog životnog vijeka, kako bi ljudi duže i zdravije starili i time duže radili. Ništa od toga nije viša matematika, ali potrebna je politika usmjerena na unapređenje stvarnih životnih uslova, a ne na praznu retoriku i klijentelizam.
Nova demografska stvarnost u Bosni i Hercegovini je prilično zabrinjavajuća, o čemu svjedoči i zbornik radova “Demografske promjene u BiH od 2013. do 2024. godine” promoviran u ANUBiH.
Uz stalnu emigraciju, broj stanovnika u Bosni i Hercegovini je u 2023. godini pao ispod tri miliona (2.946.301). Godišnje iz Bosne i Hercegovine u prosjeku emigrira oko 3.700 stanovnika.
Depopulacija i starenje dominantno određuju tok razvoja njenog stanovništva, a oba procesa dodatno se dinamiziraju povećavanjem razlike između broja živorođenih i broja umrlih (u korist potonjih) iz godine u godinu, te nastavkom iseljavanja, pretežno mladih. Usljed takvih populacijskih tendencija, Bosna i Hercegovina se, prema relevantnim pokazateljima, rangira među demografski najkritičnije evropske zemlje.
Projekcije Populacijskog fonda UN-a pokazuju da će naša država do 2070. imati 1,5 miliona stanovnika.
Prof. dr. Amer Osmić sa Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu upozorava da su, analizirajući trenutno kretanje stanovništva u BiH, projekcije Populacijskog fonda UN-a, nažalost, vrlo realne.
- Trend negativnog prirodnog priraštaja, kao i nenadoknadivi minus kada je riječ o mehaničkom kretanju stanovništva (odlazak), potkrepljuju tezu da će BiH možda i nešto ranije doći do projicirane brojke od 1,5 miliona stanovnika, ali sa prosječnom starošću značajno iznad 50 godina, upozorava prof. dr. Osmić.
