Danas, kada vjernici širom Bosne i Hercegovine obilježavaju Kurban bajram u duhu zajedništva, milosti i žrtve, Sarajevo je zavijeno u crno. Mladi Dino Bektić (28) iz naselja Grbavica preminuo je sinoć, 5. juna, nakon brutalnog napada koji se dogodio u noći s petka na subotu, 31. maja, oko 02:15 sati.
Dino je bio u komi danima, s teškim povredama glave, a ljekari su se danonoćno borili za njegov život. Njegov otac, Suad Bektić Ćelo, ranije je za medije izjavio:
“Neko ga je udario u glavu. Krv mu je išla iz uha. Nije pao s romobila, kako se pričalo. Samo ga je neko napao, udario i nestao. Bio je u komi, stanje mu je bilo kritično. Operisan je.”
Istragu vodi Ministarstvo unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, ali do ovog trenutka javnosti nisu poznati detalji – ni da li je iko uhapšen, ni ko je odgovoran. Porodica, prijatelji i građani Sarajeva s pravom traže odgovore: ko je ubio Dinu, i zašto pravda još uvijek šuti?
Dino nije bio samo ime
Bio je sin, brat, prijatelj, komšija. Njegov život ugašen je besmislenim činom nasilja – na ulici, usred grada, u srcu Grbavice. Ulica koja je nekada značila sigurnost i zajedništvo, sada postaje simbol boli i gubitka.
Dinin slučaj samo je kap u moru nasilja koje se sve češće dešava u našim zajednicama. Prisjetimo se i slučaja Amire Bektić iz Živinica, koja je prošle godine brutalno pretučena ispred trgovine – zbog reda na kasi. Statistike upozoravaju: femicid, porodično nasilje, ulično nasilje – sve su prisutniji, a osjećaj sigurnosti rapidno nestaje.
Gdje je pravda?
Bosanskohercegovačko pravosuđe već godinama izaziva nepovjerenje. Kazne za nasilna djela su često blage ili nepostojeće, postupci se odugovlače, dok porodice žrtava prolaze kroz dodatne traume.
Uprkos postojanju zakonskog okvira, praksa pokazuje da se nasilje ne shvata dovoljno ozbiljno. Uslovne kazne, simbolične presude, i nedostatak brze reakcije šalju poruku da se ovakvi zločini mogu provući kroz sistem – nekažnjeno.
Dosta je bilo šutnje!
Dino Bektić nije zaslužio da njegov život završi u komi. Njegova porodica nije zaslužila da Bajram dočeka u tišini i boli. A mi, kao društvo, ne smijemo dozvoliti da njegova smrt postane samo “još jedna vijest”.
Vrijeme je da tražimo odgovornost – od institucija, od pravosuđa, ali i od nas samih. Ne smijemo više zatvarati oči pred nasiljem. Nije snaga udariti, snaga je zaustaviti nepravdu. Dino Bektić možda više nije s nama, ali njegov slučaj mora postati prekretnica. Za njega, za Amiru, za sve žrtve šutnje.
Neka ovaj Bajram, pored radosti, bude i poziv na buđenje. Pravda za Dinu – odmah, bez odlaganja.
