Piše: dr. Elvedin Pezić
Jučer nas je ponovo pogodila strašna vijest – ugašen je još jedan ljudski život. U Mostaru je ubijena naša sugrađanka Aldina. Procenat ubistava u našem društvu iz dana u dan raste; gotovo svakodnevno čujemo vijest da je neko nekoga usmrtio. Krajnje je vrijeme da država ozbiljno pristupi ovom problemu. Potrebno je angažovati timove stručnjaka koji će analizirati uzroke ove, nadasve, negativne pojave i ponuditi realna, provodiva rješenja.
Vjernik ne može ostati ravnodušan – dužan je stati na stranu istine. Vjernik mora osuditi nepravdu, bez obzira kome se ona čini, a bespravno ubistvo jedan je od najvećih vidova nepravde.
Ljudski život je dar čovjeku od Uzvišenog Allaha i niko nema pravo da bespravno prolije tuđu krv i oduzme ono što je podario Uzvišeni Gospodar.
Islam, u svom savršenstvu i univerzalnosti, strogo zabranjuje bespravno ubistvo i posmatra ga sa dva aspekta: svjetskog i onosvjetskog.
Kada je riječ o ovom svijetu, islam ne zabranjuje samo ubistvo, već i sve ono što vodi narušavanju ljudskog života. Kur’an, govoreći o bespravnom ubistvu, ističe da je onaj ko ubije jednu osobu bespravno – kao da je cijeli svijet ubio.
Uzvišeni Allah kaže:
„Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili.“ (El-Maida, 32)
Hadisi Allahovog Poslanika u kojima se zabranjuje bespravno ubistvo i pojašnjava da je to jedan od najvećih grijeha – mnogobrojni su.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u poznatom obraćanju na Oprosnom hadžu, pred više od 100.000 ljudi, rekao je:
„Zaista su vaši životi, vaši imetci i vaša čast vama međusobno sveti (i zabranjeni za povredu), poput svetosti ovog vašeg dana (Dan Kurban-bajrama), u ovom vašem mjesecu (sveti mjesec zul-hidždže), u ovom vašem gradu (Mekka). Zato neka onaj koji je prisutan prenese onome koji je odsutan.“ (Buhari i Muslim)
Od Beraa ibn ‘Aziba, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Propast cijelog dunjaluka kod Allaha je manja stvar nego da se nepravedno ubije jedan vjernik.“ (Tirmizi, Nesai, Ibn Madže; šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim)
Islam također pojašnjava da svi oni koji nekoga bespravno ubiju imaju udio u grijehu sina Ademovog, alejhi selam, koji je prvi ubio svoga brata.
Od Abdullaha ibn Mes‘uda, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Nijedna osoba se ne ubije nepravedno, a da sin Ademov prvi nema udjela u njenoj krvi, jer je on bio prvi koji je počinio ubistvo.“ (Buhari i Muslim)
Allahov Poslanik je bespravno ubistvo ubrojio i među sedam najvećih, pogubnih grijeha.
Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Čuvajte se sedam pogubnih grijeha.“
Upitaše: „Allahov Poslaniče, koji su to?“
On reče: „Širk Allahu, sihr, ubistvo osobe čiji je život Allah zabranio (osim po pravu), prisvajanje imetka siročeta, uzimanje kamate, bježanje sa bojnog polja i potvaranje čestitih, čednih vjernica.“ (Buhari i Muslim)
Islam zabranjuje i najmanji vid nasilja: čak i prijetnja oružjem smatra se velikim grijehom.
Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Ko upre željeznim predmetom ili oružjem u svoga brata, meleki ga proklinju dok god ga ne spusti, čak i ako je taj brat njegov po ocu i majci.“ (Muslim)
U drugom rivajetu pojašnjen je razlog:
„Niko od vas ne smije upirati oružjem u svoga brata, jer ne znaš – možda šejtan učini da ti oružje sklizne iz ruke pa nanese povredu onome u koga je bilo upereno, i zbog toga padneš u vatru Džehennema.“ (Buhari i Muslim)
Islam ide toliko daleko u zaštiti života da propisuje i način nošenja borbenog koplja u javnosti, kako ne bi došlo do povrede drugih.
Od Ebu Muse, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Kad ko od vas prolazi kroz našu džamiju ili našu tržnicu, a sa sobom nosi borbeno koplje, neka ga drži rukom za vrh, da ne bi ozlijedilo bilo koga od muslimana.“ (Buhari i Muslim)
Što se tiče onosvjetske kazne za onoga ko bespravno ubije, ona je jasno spomenuta u riječima Uzvišenog Allaha:
„Onome ko hotimično ubije vjernika, kazna će biti Džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega spustiti Svoj gnjev, prokletstvo i veliku patnju.“ (En-Nisa, 93)
U ovom ajetu Uzvišeni Gospodar spominje pet prijetnji onome ko bespravno ubije: Džehennem, vječni boravak u vatri, Allahov gnjev, Allahovo prokletstvo i veliku patnju.
Islam za namjernu, bespravnu smrt propisuje smrtnu kaznu – kako bi se ubica zastrašio, a ljudski životi sačuvali. Uzvišeni Allah je odmazdu za namjerno ubistvo nazvao – životom, jer se upravo na taj način čuvaju životi ljudi.
Uzvišeni kaže:
„U odmazdi vam je – opstanak, o razumom obdareni, da biste se ubijanja okanili!“ (El-Bekara, 179)
Ibn Kesir u komentaru pojašnjava:
„‘A u odmazdi vam je život’ znači da u propisivanju odmazde – ubistva ubice – postoji velika mudrost i korist, a to je očuvanje života i sigurnosti ljudi. Kada ubica zna da će zbog ubistva biti ubijen, suzdržava se od svoga nauma, pa se time čuvaju životi.“
Ebu ‘Alijja kaže:
„Allah je učinio odmazdu životom: koliko je samo ljudi koji bi htjeli ubiti, pa ih od toga odvrati strah da će i sami biti ubijeni.“ (Tefsir Ibn Kesir, 1/429)
Ibn Ašur dodaje:
„‘U odmazdi vam je život’ znači: život za vas. U odmazdi postoji odvraćanje ljudi od ubijanja drugih. Da se propis odmazde zanemari, ljudi se ne bi suzdržavali od ubistava, jer je najveća stvar koje se ljudska duša boji – smrt. Ako bi ubica znao da će izbjeći smrt, lako bi se odlučio na ubistvo, ne mareći za ostale kazne.“ (Et-Tehriru vet-tenviru, 2/145)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio nas je da će se pred Sudnji dan povećati krvoproliće, što nas dodatno obavezuje da učinimo sve da spriječimo ono što vodi ka nasilju.
Ebu Musa, r.a., prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Pred Sudnji dan doći će vrijeme u kojem će znanje nestajati, neznanje se širiti i u kojem će biti mnogo nasilja i ubijanja.“ (Buhari i Muslim)
Država u rješavanju ovog pitanja treba uključiti sve raspoložive resurse. Sva ministarstva koja direktno ili indirektno imaju veze s ovim pitanjem treba alarmirati i koordinisati.
Musliman je odgovoran za svoje postupke; stoga nam je i vjerska i moralna obaveza da se aktivno potrudimo oko rješavanja ovog problema – svako u svom domenu. Samo tako možemo stati na kraj ovom velikom izazovu s kojim se susreće naše društvo.
Konkretni koraci kako smanjiti bespravno ubijanje:
- Brza intervencija policije na osnovu dojave građana.
- Dosljedna kaznena odgovornost – počinioci moraju znati da će biti pronađeni, procesuirani i kažnjeni.
- Programi prevencije nasilja kroz škole, medije i lokalne zajednice, s posebnim fokusom na mlade.
- Podrška žrtvama – dostupna medicinska, psihološka i pravna pomoć, kao i zaštita svjedoka.
- Saradnja zajednice i države – blagovremeno informisanje nadležnih o prijetnjama i rješavanje sukoba prije nego eskaliraju u nasilje.
Naše društvo je prošlo kroz rat, društvene prilike su nestabilne, mnogi su udaljeni od vjere i moralnih vrijednosti – a sve to, zajedno, vodi onome čemu danas svjedočimo. Zato smatram da je krajnje vrijeme da se ovoj pojavi pristupi ozbiljno, da se problem detaljno analizira i da se na državnom nivou donese dugoročna strategija za njegovo rješavanje.
