Home

Ko zaboravi Allaha dž.š., zaboravio je samog sebe

21 Sep

Ko zaboravi Allaha dž.š., zaboravio je samog sebe

Onaj ko zaboravi  Boga taj ustvari zaboravlja svoju bit i suštinu postojanja. On živi bez spoznaje o svoju duši, o samome sebi i uništava svoj dunjaluk i ahiret.

Allah, dž.š., naređuje svim vjernicima da Ga se boje i da se pripremaju za budući svijet i vječnost: “Ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha pa je on učinio da sami sebe zaborave; to su pravi griješnici.” (Hašr, 19)

Ovo može da se razumije na dva načina; da se bude nemarno prema nečem i da se nešto napusti. Zaboraviti na Allaha znači biti u nemaru spram Njega i Njegovih zapovjedi, a kao rezlutat toga dolazi napustanje poštovanja, pokornosti i spominjanje Njega, te samo robovanje Njemu Uzvišenom.

Navedeni ajet se odnosi na nevjernike ali istovremeno upozorava i vjernike da ne budu kao oni. Zatim slijede ajeti koji govore da nisu isti oni stanovnici Dženneta i stanovnici Džehenema, u kojima Gospodar pojašnjava da su Džennetlije ti koji su spašeni i poziva nas da kažemo “Naš Gospodar je Allah” i da ustrajemo na tome do smrti.

Ako čovjek zaboravi na Boga, On Uzvišeni učini da čovjek, ustvari, zaboravi i sebe u smislu da postaje slijep naspram svoga Stvoritelja a samim tim i spram sebe samog. Takav čovjek je u stanju da niti robuje Allahu, dž.š., niti sebi čini dobro i sve što radi uzaludno je. Zato Uzvišeni Allah kaže na kraju ajeta: “To su pravi griješnici.”

Nemar čovjeka odvodi u grijeh a grijeh ga vodi u propast. Međutim, čovjek koji je sebe zaboravio nije ni svijesta navedenog, jer u takvom je stanju da je zaboravio i svoju obavezu prema Allahu, dž.š., Njegovu Knjigu, poslanike, a.s., zapovijedi, upozorenja, radosne vijesti, srdžbu i kaznu.

Kada Allah, dž.š., učini da neko sebe zaboravi, taj ne može razlikovati dobro od zla, niti može težiti ka tome da spozna i nauči kako da to razlikuje.

Takav zlo vidi kao dobro, a dobro kao zlo i sva njegova preokupacija je zadovoljavanje vlastitih strasti i interesa. A kada se to desi, čovjek se onda usmjeri samo na materijalno i okupira se samo njegovanjem i ukrašavanjem svoga tijela i imetka.

On umjesto u vjeri i moralu, čast traži u odijevanju i materijalizmu.

Kratki dunjaluk učinim prvim ciljem, a vječni ahiret u potpunosti zaboravi. Više vremena provodi razmišljajući o nekoj materijalnoj stvari, nego u razmišljanju o svemu što ga okružuje i njegovom stvaranju. Više žali za izgubljenom materijalnom stvarim nego za izgubljenim dostojanstvom i ljudskošću.

 

(Izvor: Akos.ba)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top