Kod obala Španije potonuo ruski brod sa misterioznim teretom: Potopljen njemačkim torpedom?

 

Ruski teretni brod koji je vjerovatno prevozio dva nuklearna reaktora za podmornice namijenjena Sjevernoj Koreji, pretrpio je niz eksplozija i potonuo pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima oko 110 kilometara od obale Španije, objavio je CNN.

Neobična sudbina broda "Ursa Major" obavijena je tajnom još od njegovog potonuća 23. decembra 2024. godine.

Međutim, pojedini izvještaji sugerišu da bi moglo biti riječ o rijetkoj i visokorizičnoj operaciji zapadnih vojnih struktura s ciljem da se Rusija spriječi u slanju napredne nuklearne tehnologije svom ključnom savezniku, Sjevernoj Koreji.

Brod je isplovio samo dva mjeseca nakon što je Kim Džong Un poslao trupe kao pomoć Moskvi u ratu protiv Ukrajine.

Nedavne vojne aktivnosti oko olupine dodatno su produbile misteriju o teretu i konačnom odredištu broda. Američki avioni za detekciju radijacije, poznati kao "nuklearna njuškala", dva puta su tokom protekle godine nadlijetali područje potonuća, prema javno dostupnim podacima o letovima.

Također, sedam dana nakon potonuća, olupinu je posjetio ruski brod "Jantar", kojeg Zapad povezuje sa špijunskim operacijama, a prema izvoru upoznatom sa španskom istragom, tada su registrovane još četiri eksplozije.

Španska vlada dugo nije iznosila detalje o slučaju, a prvo zvanično saopštenje objavljeno je tek 23. februara nakon pritiska opozicije. Potvrđeno je da je ruski kapetan broda rekao španskim istražiteljima kako je "Ursa Major" prevozio "komponente za dva nuklearna reaktora slična onima koji se koriste u podmornicama", te da nije znao da li su bili napunjeni nuklearnim gorivom.

 

Torpedo ili sabotaža?

Splet događaja koji je doveo do potonuća broda na dno Sredozemnog mora i dalje nije potpuno razjašnjen.

Prema navodima španske istrage, moguće je da je korišten rijedak tip torpeda namijenjen probijanju trupa brodova.

Incident se dogodio u posljednjim sedmicama mandata Džoa Bajdena (Joe Biden), u trenutku kada je rat u Ukrajini sve više išao u korist Moskve, dok su Sjedinjene Američke Države pokušavale izbjeći direktnu eskalaciju s Rusijom.

"Ursa Major", ranije poznat pod imenom "Sparta 3", a korišten i tokom ruske vojne kampanje u Siriji, pristao je u luci Ust-Luga 2. decembra prije nego što je krenuo prema Sankt Peterburgu.

Zvanični manifest broda navodio je da mu je krajnje odredište Vladivostok na ruskom Dalekom istoku, a da teret čine dva velika "poklopca za šahtove", 129 praznih kontejnera i dvije velike dizalice marke "Liebherr".

Ipak, vlasnik broda, državna kompanija Oboronlogistics, ranije je saopštila da su njihovi brodovi licencirani za transport nuklearnog materijala.

Snimci utovara koje je analizirao CNN pokazuju kontejnere smještene u trup broda, uz ostavljen prostor ispod mjesta gdje će kasnije biti postavljeni pomenuti "poklopci".

 

Drama na moru

Brod je plovio uz francusku obalu pod nadzorom portugalske mornarice i u pratnji dva ruska vojna broda — "Ivan Gren" i "Aleksandar Otrakovski".

Dana 22. decembra, u španskim vodama, brod je naglo usporio. Kada su ga kontaktirali španski spasioci, posada je odgovorila da je "sve pod kontrolom".

Međutim, 24 sata kasnije brod je iznenada promijenio kurs i poslao poziv u pomoć.

Prema dostupnim informacijama, dogodile su se tri eksplozije na desnoj strani plovila, vjerovatno u blizini mašinske prostorije, pri čemu su poginula dva člana posade.

Preživjeli članovi posade su evakuisani, ali je ruski vojni brod "Ivan Gren" ubrzo naredio svim drugim plovilima da se udalje najmanje dvije nautičke milje.

Španski spasioci pokušali su helikopterom pregledati unutrašnjost broda. Na snimcima se vidi da je mašinska prostorija bila zapečaćena, dok su u nekim kontejnerima pronađene samo ribarske mreže i smeće.

Iako je brod u tom trenutku djelovao stabilno, u 21:50 sati "Ivan Gren" je ispalio crvene signalne rakete, nakon čega su seizmografi registrovali još četiri snažne eksplozije.

Nedugo zatim "Ursa Major" je potonuo.

 

Priznanje kapetana

Kapetan broda Igor Anisimov, pod pritiskom je španskim vlastima priznao da su "poklopci za šahtove" zapravo komponente dva nuklearna reaktora.

Prema izvorima iz istrage, Anisimov je vjerovao da će brod biti preusmjeren prema sjevernokorejskoj luci Rason.

Istražitelji ističu da je malo vjerovatno da bi Rusija slala dizalice i prazne kontejnere brodom preko pola svijeta do Vladivostoka, uprkos razvijenoj željezničkoj mreži, osim ako nije riječ o osjetljivom teretu za treću stranu.

Sedam dana kasnije ruski brod "Jantar", poznat po špijunskim operacijama, proveo je pet dana iznad mjesta potonuća, nakon čega su registrovane nove eksplozije, za koje se vjeruje da su korištene za uništavanje ostataka na dnu mora.

 

Dokazi na dnu mora

Olupina broda nalazi se na dubini od oko 2.500 metara.

Španska vlada tvrdi da je izvlačenje crne kutije gotovo nemoguće bez ogromnog rizika, iako pojedini stručnjaci osporavaju takve tvrdnje ukoliko ne postoji opasnost od radijacije.

Američki avioni za detekciju nuklearnih čestica i dalje nadlijeću područje, ali nema zvanične potvrde o eventualnoj kontaminaciji.

Analitičari smatraju da bi transfer ovakve tehnologije Sjevernoj Koreji predstavljao "izuzetno uznemirujući" potez Moskve, koji se obično dijeli samo s najbližim saveznicima.

Pretpostavlja se da su reaktori modela VM-4SG, koji se koriste u podmornicama klase Delta IV.

Dok zapadni zvaničnici izbjegavaju direktne komentare, tajne o teretu i uzroku potonuća i dalje ostaju na dnu Mediterana.

Španska istraga navodi da bi rupa od 50 centimetara na trupu mogla odgovarati pogotku superkavitirajućeg torpeda tipa "Barracuda", koje pri velikim brzinama probija metal ogromnom kinetičkom energijom, bez potrebe za velikom eksplozivnom napravom.

Njemački izum

Torpedo "Barracuda" razvila je njemačka kompanija Diehl BGT Defence u saradnji s mornaricom.

Riječ je o projektilu koji koristi tehnologiju superkavitacije, odnosno stvaranja mjehura gasa oko cijelog torpeda kako bi se drastično smanjio otpor vode.

Zahvaljujući toj tehnologiji, "Barracuda" može razviti brzinu veću od 400 kilometara na sat, odnosno oko 200 čvorova, što je znatno više od brzine klasičnih torpeda.

Primarno je dizajniran kao odbrambeni presretač za uništavanje neprijateljskih torpeda, ali može biti korišten i u ofanzivne svrhe.

Zbog ogromne kinetičke energije pri udaru, nije mu potrebna velika količina eksploziva jer sama brzina može probiti trup broda ili podmornice, što bi moglo objasniti "čistu" rupu bez tragova klasične eksplozije koju spominju istražitelji.

 

 

 

 

 

 

Izvor:avaz.ba

FOTO: Ilustracija