Zabrinjavajuće poruke s međunarodne scene, posebno nakon američkog napada na iranska nuklearna postrojenja, ponovo su u fokus javnosti stavile pitanje: da li je čovječanstvo na rubu nuklearnog rata – i može li ga iko preživjeti?
Pitanje je zastrašujuće, ali ne i novo. U julu se navršava 80 godina od uništenja Hirošime i Nagasakija, kada je preko 200.000 ljudi izgubilo živote u prvim i jedinim ratnim upotrebama nuklearnih bombi. Danas, s više od 12.200 bojevih glava širom svijeta, prijetnja je postala globalna.
Prema edukativnom videu kanala AsapSCIENCE, koji simulira eksploziju bombe snage 1 megatone, posljedice su razorne:
Toplinsko zračenje – svjetlost i toplina ubijaju prve
Otprilike 35% energije oslobađa se kao toplinsko zračenje koje putuje brzinom svjetlosti. Već pri udaljenosti od 21 km može izazvati privremeno sljepilo – čak i ako ne vidite samu eksploziju. Noćni uvjeti još su gori – efekt doseže do 85 km.
Opekline i smrtonosna toplina
Opekline 1. stepena pojavljuju se unutar 11 km, dok trećeg – smrtonosnog – stepena unutar 8 km. Tamna odjeća pogoršava učinak, dok bijela može pružiti minimalnu zaštitu.
Tlakovni udar – smrtonosna sila
Eksplozija generira udarni val čija se brzina vjetra unutar 1 km penje na 756 km/h. Čak i na 6 km udaljenosti, može srušiti dvoetažne zgrade. Ljudi najčešće stradavaju pod ruševinama.
Radioaktivna kontaminacija i “nuklearna zima”
Eksplozije na tlu – za razliku od zračnih – podižu radioaktivne čestice u atmosferu. Time se šire smrtonosne količine zračenja. Studije pokazuju da bi nuklearni rat mogao izazvati globalnu nuklearnu zimu, uništiti žetvu, blokirati sunce i devastirati eko-sistem planeta.
Zaključak? Preživljavanje u neposrednoj blizini nuklearne eksplozije gotovo je nemoguće. Udaljenost, skloništa i globalna diplomatska stabilnost jedini su oslonci. Ipak, najvažnije pitanje nije koliko daleko treba pobjeći, već – kako spriječiti da do toga uopće dođe.
Foto: Ilustracija GPT 4o
