Na današnji dan, 21. augusta 1992. godine, na Korićanskim stijenama na planini Vlašić pripadnici Interventnog voda prijedorske policije ubili su oko 200 bošnjačkih i hrvatskih civila izdvojenih iz konvoja koji je iz Prijedora išao prema Travniku.
Žrtve su prethodno prošle kroz progone, zatočenja i zlostavljanja na području Prijedora. U konvoju se nalazilo više od 1.200 civila, pretežno Bošnjaka, ali i Hrvata. Tokom puta, kod rijeke Ilomske na Vlašiću, iz kolone su izdvojeni muškarci i ukrcani u dva autobusa. Sud BiH je u svojim presudama utvrdio da su potom odvedeni na lokalitet Korićanske stijene. (Sud BiH)
Na rubu provalije žrtvama je naređeno da kleknu, nakon čega je na njih otvorena vatra iz automatskog oružja. Tijela ubijenih padala su u ponor, dok je na mrtve i ranjene potom pucano i bacane su eksplozivne naprave. Najmanje 12 muškaraca uspjelo je preživjeti strijeljanje i njihova svjedočenja kasnije su bila od velike važnosti u procesima pred domaćim i međunarodnim sudovima. (Sud BiH)
Haški tribunal utvrdio je da je zločin počinjen u okviru rasprostranjenog i sistematskog napada na nesrpsko civilno stanovništvo općine Prijedor. Darko Mrđa, tada pripadnik Interventnog voda policije u Prijedoru, priznao je krivicu za ubistva i nehumana djela i 2004. godine osuđen je na 17 godina zatvora. (MKTJ)
Za zločin na Korićanskim stijenama vođeno je više postupaka i pred Sudom Bosne i Hercegovine. Među osuđenima su pripadnici prijedorske policije Marinko Ljepoja, Radoslav Knežević, Dušan Janković, Milorad Škrbić, Zoran Babić, Željko Stojnić, Damir Ivanković, Ljubiša Četić i Gordan Đurić. Kazne iz ovih postupaka, zajedno s kaznom Darku Mrđi, godinama su u javnosti isticane kao ukupno 176 godina zatvora za neposredne učesnike u zločinu.
Korićanske stijene ostale su jedan od najupečatljivijih simbola stradanja nesrpskog stanovništva Prijedora 1992. godine. Sudski utvrđene činjenice o progonima, logorima, deportacijama i ubistvima svjedoče o razmjerama sistematskog nasilja kojem su bili izloženi Bošnjaci i Hrvati tog kraja.
Trideset četiri godine kasnije, obaveza sjećanja ne prestaje.
Žrtve Korićanskih stijena ne smiju biti samo broj. Iza svake od njih ostali su ime, porodica, život i priča koja je nasilno prekinuta.
Zato je važno govoriti, zapisivati i prenositi istinu budućim generacijama.
Da se ne zaboravi.
Korićanske stijene, 21. august 1992.
Foto: Društvene mreže/Screenshot
