BEG DOBROČINSTVA - OTIŠAO DA BI ZAVAZDA ŽIVIO
Kostajnica danas jeca. Zamrla je modra Una. Zanijemili su vjekovni stražari Djed i Balj. A, krajiški kamen proplakao je suzama tihe tuge. Jutros, 11. jula 2026. godine, u pet sati, u zadarskoj bolnici, u 84. godini života, kucati je prestalo veliko, plemenito srce. Na Ahiret je preselio Ibrahim-beg Kulenović – naš voljeni Bačić, naš Brico, naš Beg. Otišao je dostojanstveno, kako je i živio, ostavljajući dunjaluk siromašnijim za jednog istinskog Insana.
Otišao je Čovjek koji je ljude spajao, grlio i vidao im rane. Danas za njim podjednako plaču i siromah i bogataš. Jer, u njegovom golemom srcu i širokoj duši svi su bili jednaki. Postoje gromade koje obilježe čitave epohe, a u historiji Bosanske Kostajnice ime Ibrahim-bega Kulenovića blješti na samom vrhu. Nakon 1862. godine, kada je sultan Abdu-l-Aziz podigao ljepoticu Aziziju, Ibrahim-beg je svojim djelima s pravom ponio titulu najvećeg kostajničkog vakifa modernog doba.
• Feniks iz pepela i život utkan u kamen
Kada su bezumnici 12. juna 1992. godine srušili Aziziju, mislili su da su zauvijek ugasili duhovno svjetlo Kostajnice. Ali, vjera i dobrota se ne mogu srušiti. Poput feniksa, Azizija se ponovo uzdigla prema nebu. A, Ibrahimovo ime na njoj danas sija zlatnim, neprolaznim sjajem.
Njegov hajrat ugrađen je u svaki atom te bogomolje. Kupovina građevinskog materijala i podizanje veličanstvene munare bili su tek početak njegove žrtve. Ono najvrijednije, neplativo novcem, bile su njegove dvije godine danonoćnog, dobrovoljnog fizičkog i umnog rada. Svaki zid Azizije čuva njegov znoj, njegovo zdravlje, uzdahe i dove.
Ibrahim-begova empatija nije imala granica. Tiho, daleko od očiju javnosti, hranio je gladne i bdio nad sirotinjom. U teškim vremenima stradanja, nesebično je pomagao brašnom i hranom... Plaćao struju onima koji nisu imali od čega, te kupovao lijekove bolesnima. Njegova ruka bila je ispružena prema svakome u nevolji. Volio je i cijenio knjigu, znanje i živu riječ; bio je glavni sponzor moje monografije "Kostajnička sehara", a pomagao je i školovanje darovite djece koja nisu imala sredstava za više nauke. Spisak onih kojima je Bačić olakšao život ostaje nepregledan.
• Jadranski begovat s mirisom Bosne
Posljednjih godina ljetne dane provodio je u okolici Nina. Tamo, u srcu Dalmacije, stvorio je mali, čudesni komadić Bosne. Podigao je dom koji krase dvije male munare – vječni, živi eho njegove kostajničke krasotice.
Živio je skromno, iako je mogao imati sve. Sam je klesao svaki kamen, birajući rad, stvaranje i poštenje kao jedini ispravan put. Na tom časnom i trnovitom drumu, njegova vjerna pratilja, utjeha i desna ruka bila je supruga Milja, dijeleći s njim svaku viziju, svaki napor i svaku plemenitu suzu.
• Rad, istina i vječna straža na Uni
Iako u devetoj deceniji života (rođen 18. marta 1942.), Ibrahim-beg do posljednjeg daha nije znao za umor. Gen poštenja i neumornog rada naslijedio je od čestitog oca Mustafe, čuvenog kostajničkog brice, i majke Paše.
Životni put vodio ga je od teških pogona Tvornice poljoprivrednih alata i strojeva u rodnom gradu, pa sve do Njemačke (1968.), gdje je žuljevitim rukama i oštrim umom izgradio ogroman ugled. Stekao bogatstvo i postao akcionar automobilskog giganta BMW-a. No, pored svih njemačkih blaga i jadranskih ljepota, njegovo srce kucalo je isključivo za Kostajnicu i Unu. Za plažu Piralo bez riječi je poklonio vlastitu zemlju, zasadio voće i sam financirao uređenje, samo da bi djeca imala gdje uživati u ljepotama rijeke.
Ibrahim-beg Kulenović bio je živi dokaz da se veličina jednog čovjeka mjeri isključivo onim što pokloni drugima. Otišao je tiho, ostavljajući za sobom kosmičku prazninu, ali i neugasivu svjetlost koja će generacijama osvjetljavati put dobročinstva. Otišao je da bi zavazda živio u našim srcima i historiji ovog kraja.
Molimo Allaha dž.š./Uzvišenog Stvoritelja da ovoj plemenitoj duši podari najveće džennetske dvorove i vječni smiraj, a porodici sabur u ovim teškim trenucima. Iza njega je ostala čitava jedna historija dobrote.
Neka mu Allah dragi podari lijepi džennet, a porodici sabur.
