Nakon brojnih likvidacija nadležni tvrde da je sigurnost zadovoljavajuća, a građani i dalje strahuju

-

Sistem koji šuti drugi dan od ubistva Amre Kahrimanović, protesti kojih nema, policajci koji bez motiva, alkoholizirani i službenim pištoljem ubijaju. Sigurnost za koju nadležni tvrde da je zadovoljavajuća, a građani da strahuju. I država u kojoj se sistematski pregledi službenika, opasnih zanimanja – kakvo je ono policajca, ne vrše redovno. I niko za to ne odgovara. Sve ovo gledamo danima i pitamo dokle? Hoće li i ko odgovarati za niz propusta koji se, evidentno, dešavaju?

Elvis Ćustendil, policijski službenik Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona, osumnjičen za ubistvo Amre Kahrimanović – predat je u nadležnost Suda Tuzlanskog kantona. Pritvor je zatražen, istraga je u toku, detalji su još nezvanični. Podaci koji stižu – šokiraju.

„Policajac je, po mojim saznanjima, ispalio u moju sestru 17 metaka. Od toga je pogodilo osam. Klasična likvidacija“, kaže Nedžad Kahrimanović, brat ubijene Amre Kahrimanović.

„Kad neko zloupotrijebi ono što mu je društvo dalo u povjerenje – da štiti građane i njihovu sigurnost, onda je to i poraz društva i države i institucije na čijem čelu se nalazim“, ističe Hajrudin Mehanović, ministar unutrašnjih poslova TK-a (SDA).

U ugostiteljskom objektu čija je Amra Kahrimanović suvlasnica, Ćustendil je boravio u svojstvu gosta. Iznenadilo je njegovo ponašanje njegove nadređene, koji su, između ostalog, kazali da je njihov kolega bio uzoran. S druge strane, građani koji su boravili u objektu pamte ga po drugačijoj slici:

„Cijeli tržni centar, a ja ću, kao i uvijek, govoriti u svoje ime i ono što znam i gledam svojim očima, znao je da ima oružje, znali smo kako je izgledala značka, znali smo koliko je zvjezdica bilo na reveru i na koncu kako izgleda alkoholizirano stanje i dobacivanje svakom živom. To sve ne traje dan i dva, nego duže od godinu dana i poslije svake njegove smjene na poslu.“ – piše Federalna.

„Nije postojala nijedna prijava – kako građana tako i kolega na njegovo ponašanje. Postoje različite interpretacije njegovog ponašanja u određenim ugostiteljskim objektima“, kaže Mehanović.

Prema Pravilniku, policijski službenik je naoružanje za vrijeme godišnjeg odmora trebao ostaviti na poslu ili na sigurnom mjestu kod kuće, ukoliko mu je van radnog vremena od neposrednog rukovodioca iz opravdanog razloga bilo dozvoljeno nošenje istog, što će utvrditi unutrašnja istraga.

„To nije opravdanje da onaj ko je bio dužan da oružje ostavi na poslu ili iskoristio da ga nosi kući, tu nije opravdanje da on s tim oružjem hoda po kafanama i da radi ono što radi. Lična odgovornost izvršioca je apsolutna“, ističe Mehanović.

Unutrašnja istraga će pokazati imali li još odgovornih u lancu. Kada su u pitanju ljekarski pregledi za uposlenike Ministarstva, oni nisu rađeni trideset godina. Pravilnikom koji je donesen prije dvije godine stvari su pokrenute s mrtve tačke. Novca je bilo i za opremu, izdvajanja su sa 60 povećana na 100 miliona maraka u posljednje dvije godine.

„U jednom danu nam se desilo da iz jedne policijske uprave načelnik i komandir isti dan podnesu zahtjev za penziju, iako su bili planirani naredne godine“, navodi Mehanović.

Otvorilo je ovo i mnogobrojna pitanja o radu samog Ministastva unutrašnjih poslova, kontrole uposlenika, ali i izostanaka sistematskih pregleda toliko godina unazad, kao i obnavljanja kadra. Kada su u pitanju sistematski pregledi u Kantonu Sarajevu, podaci govore da nisu rađeni od 2019. godine.

„Nije to slučaj samo s policijom. Ima tu i pripadnika drugih agencija čiji pripadnici nose naoružanje. Nisam siguran baš kada bi se izvršile dodatne provjere i analize koliko se tom pitanju pridaje značaj“, govori stručnjak za sigurnost Safet Mušić.

Nadležni sigurnosnu situaciju na području Tuzlanskog kantona, ali i države ocjenjuju zadovoljavajućom, dok su građani uplašeni i uznemireni. U posljednjih šest mjeseci samo u Tuzlanskom kantonu ubijene su četiri osobe, među kojima su dvije žene. Je li bilo propusta sistema i nadležnih i hoće li neko osim izvršilaca krivičnih djela odgovarati – pitanje je koje za sada nema odgovor.