Postoje trenuci kada jedna rečenica izazove više pitanja nego hiljade izgovorenih riječi. Večeras je to rečenica studenata Srbije: „Ne idite u Beograd. Nemojte ostavljati svoje kontrolore same.“
U zemlji u kojoj su izbori odavno više od političkog nadmetanja, ovakva poruka ne može proći nezapaženo.
Zašto baš Beograd? Zašto baš večeras? I zašto je, uz poziv na smirenost, upućen tako izričit apel da građani ostanu tamo gdje jesu?
Studenti nisu ponudili detaljno objašnjenje. I upravo zato njihova poruka otvara pitanja na koja javnost zaslužuje odgovore.
Dok se govori o rekordnoj izlaznosti, dok građani čekaju rezultate, a politička neizvjesnost raste, studenti podsjećaju na nešto što se u izbornoj noći često zaboravlja: demokratija se ne završava ubacivanjem glasačkog listića u kutiju. Ona se brani i onda kada se glasovi broje.
Možda je upravo u tome suština njihovog apela.
Jer nije dovoljno izaći na izbore. Potrebno je osigurati da svaki glas bude prebrojan, svaki zapisnik sačuvan, a svaka nepravilnost zabilježena.
Ali postoji i druga dimenzija ove poruke.
Kada se građanima u izbornoj noći kaže da ne dolaze u glavni grad, sasvim je prirodno zapitati se postoji li bojazan od okupljanja, provokacija ili sukoba. Za sada nema potvrde da iza upozorenja stoji konkretna sigurnosna prijetnja. Ipak, upravo zbog ozbiljnosti takvog apela javnost ima pravo na jasno objašnjenje.
Srbija večeras ne treba paniku. Treba istinu. Ne treba glasine. Treba odgovornost. Ne treba sukobe. Treba poštovanje volje građana.
Najveća snaga jednog društva nije u tome koliko ljudi može okupiti na ulici, nego u tome može li zaštititi pravo svakog čovjeka da slobodno odlučuje o svojoj budućnosti.
Zato večerašnja poruka studenata ne bi smjela ostati samo dramatičan naslov u medijima. Ona mora biti povod da se postave ozbiljna pitanja o sigurnosti građana, zaštiti izbornog procesa i odgovornosti institucija.
Jer ako je narod izašao da govori svojim glasom, onda niko nema pravo da taj glas utiša, prekroji ili pretvori u razlog za strah.
Večeras se ne broje samo glasovi. Večeras se mjeri povjerenje u demokratiju.
A možda će se prava težina studentskog upozorenja razumjeti tek kada ova izborna noć prođe.
Jer najopasnija noć za demokratiju nije ona u kojoj narod glasno govori, nego ona u kojoj se njegov glas više ne čuje.
Foto: Ilustracija Cazin.net
