Nikada ne smijemo pristati na politiku negiranja Bosanskog jezika

Kandidat za člana Predsjedništva BiH Denis Bećirović reagirao je povodom nastavka antiustavne politike negiranja Bosanskog jezika.

Reakciju prenosimo u cijelosti:

Već godinama uporno tražim da izabrani zvaničnici u našoj državi ozbiljno preduzmu konkretne poteze u vezi s antiustavnim i skandaloznim negiranjem bosanskog jezika. Nažalost, za sada nema nikakvog ozbiljnog odgovora i poteza. Da li je moguće da ponovo tako olahko i naivno shvatamo opasnost od drskog negiranja bosanskog jezika?

Demokratske snage u državi Bosni i Hercegovini i regionu nikada se ne smiju umoriti od borbe protiv svih nosilaca i koncepata isključivosti, diskriminacije, segregacije, nepravde i ugrožavanja elementarnih individualnih i kolektivnih ljudskih prava i sloboda.

Smatram da je obaveza navedenih snaga da insistiraju na ostvarivanju najvišeg nivoa zaštite međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, među kojima su od posebne važnosti pravo na obrazovanje i maternji jezik. Također, za nas u Bosni i Hercegovini to je i ustavna obaveza jer je članom II. Ustava BiH utvrđeno da će se prava i slobode predviđene Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda direktno primjenjivati u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine, te im je dat prioritet nad ostalim domaćim pozitivnopravnim propisima.

Vladajući krugovi iz bh. entiteta RS morali bi voditi računa o tome da je negiranje bosanskog jezika od strane entitetske vlade RS-a protupravno i krajnje nedemokratsko, jer ni ta vlada ni bilo ko drugi nemaju pravo da odlučuju o osnovnim slobodama i pravima građana Bosne i Hercegovine. Niko u Bosni i Hercegovini, a uvjeren sam ni u naučnom svijetu uopće, ne bi se upuštao u to da raspravlja i polemizira s nepozvanim entitetskim političarima koji se upuštaju u neprihvatljiv i prljav posao da presuđuju čak i o tome da li postoji i kako se zove jezik jednog historijski apsolutno verificiranog naroda koji tim jezikom govori više od hiljadu godina, a njime piše više od osam stoljeća i na kojem je taj narod stvorio i svijetu u nasljeđe ostavio ogromno duhovno i literarno blago.

Ni međunarodna zajednica nema pravo da šuti pred ovakvom opasnom i destruktivnom politikom. Naziv bosanski oduvijek koristio i uzimao kao svoj i kao znana i prepoznatljiva lingvistička odrednica pod imenom bosanski jezik na cijelom području današnje Bosne i Hercegovine pa i šire. On se, naime, koristio i navodio i kod naših i kod stranih učenjaka, kao bosanski, sasvim ravnopravno i normalno, kao što su to i češki, ruski, poljski, bugarski, hrvatski i srpski, naprimjer.

Prije svakog govora o nekom jeziku treba reći da temeljnu odrednicu jednog naroda, dakle ono što ga određuje i po čemu se on raspoznaje i odlikuje, i čime se dotični narod ponosi, jeste svakako njegov jezik. Zaista, a kako bi bez jezika, smijemo li i pomisliti? Bez njega, doista, ne bi bilo ni pisane književnosti, ni usmene tradicije, ni kulture, ni zapisa o prošlosti, a time ni naroda. Trajanje i biće jednog naroda određuje svakako i njegova briga za jezik. Otuda se kod svakog iole odraslog i zdravog naroda i društva jezik održavao, njegovao, pazio, normirao i čuvao. Takav je slučaj bio i ostao i u našoj domovini Bosni i Hercegovini. Naš maternji jezik, bosanski, tako se održao kroz brojna iskušenja i stoljeća sve do današnjih dana u kojima smo mi, evo, njegovi neposredni govornici.

Bilo je mnogo pokušaja da zatru i izbrišu ime jezika kojim govorimo. Od prvih desetljeća 20. stoljeća pa sve do danas traje mučni i otvoreni pokušaj - zločin da se jezik bosanski zauvijek izbriše i tako zauvijek nestane. Međutim, negatori bosanskog jezika i države Bosne i Hercegovine nisu uspjeli i doživjeli su historijski poraz.

Suvereno je pravo svakog naroda da svoj jezik naziva svojim historijskim imenom, koje je njemu razumljivo i blisko i koje za njega ima faktičku historijsku vjerodostojnost. Najnovije ideološki dizajnirane priče o bosanskom jeziku samo se uklapaju u taj dugovjeki nacionalistički mozaik besprizornog negiranja svih oblika bosanskohercegovačke posebnosti pod krinkom tzv. nauke. Negiranje jezika jednako je negiranju naroda i njegova ukupnog duhovnog i kulturnog naslijeđa oblikovanog na maternjem jeziku; negiranje bosanskog jezika jest negiranje prava na život državi Bosni i Hercegovini, prava na nacionalno dostojanstvo, prava na mirniju budućnost.

Za bosanskohercegovačke građane koji govore bosanskim jezikom nije prihvatljivo da bilo ko od izabranih predstavnika na bilo kojem nivou i u bilo kojoj instituciji pravi kompromis oko imena bosanskog jezika i pokušajima da ga se zamijeni nekim neustavnim terminima koji su izmišljeni u Beogradu.

 

(SDP BIH)