Presušene rijeke, požari i dugotrajna suša sve su vidljiviji, a obilni pljuskovi ne mogu nadoknaditi višemjesečni nedostatak vode u zemljištu i podzemnim zalihama
Poznati bh. meteorolog Nedim Sladić upozorio je na sve izraženije posljedice dugotrajnih sušnih perioda u Bosni i Hercegovini, ističući da vruća i suha ljeta više nisu izuzetak te da se posljednjih godina pojavljuju sa zabrinjavajućom učestalošću.
Sladić je podsjetio na nekoliko izrazito toplih ljeta u proteklih petnaestak godina. Ljeto 2012. bilo je , kako kaže, žestoko tokom sva tri mjeseca, dok je 2017. posebno ostalo upamćeno po augustu. Ljeto 2021. obilježili su izuzetno topli juli i august, a 2022. juni i juli. Ljeto 2024. bilo je dugo, veoma toplo i iscrpljujuće gotovo od početka do kraja.
Međutim, ovog ljeta primjetna je još jedna razlika. Osim presušenih rijeka i potoka, požari se više ne pojavljuju samo u Hercegovini, gdje su tokom ljetnih mjeseci uobičajeni, nego i u Bosni, gdje takve pojave ranije nisu bile toliko česte.
Prema Sladićevom objašnjenju, zajednički sadržilac ovih pojava jeste dugotrajna meteorološka, a posebno hidrološka suša.
- To možda na prvi pogled djeluje nelogično jer smo tokom juna i jula imali dosta pljuskovitih padavina. Međutim, vodni deficit ne počinje s ljetom. U mnogim područjima vuče se još od februara, a nekoliko lokalnih pljuskova nije dovoljno da nadoknadi višemjesečni manjak vode. Problem nije samo koliko kiše padne, nego kada, gdje i na koji način padne, navodi Sladić.
- Kada velika količina kiše padne u veoma kratkom vremenu na isušeno i stegnuto tlo, značajan dio vode može završiti u površinskom otjecanju umjesto da postepeno prodire u dublje slojeve zemljišta. Takve padavine mogu nakratko povećati površinsku vlagu, ali su mnogo manje efikasne u obnavljanju dugotrajnog deficita vlage u tlu i podzemnih voda nego ravnomjerno raspoređene i dugotrajnije padavine slabog do umjerenog intenziteta, pojasnio je.
Zbog toga ni bujične poplave nisu rješenje za sušu. Moguće je da u kratkom periodu padne obilna kiša, da ulice budu poplavljene i potoci nabujaju, a da samo nekoliko dana kasnije zemljište ponovo bude suho, dok hidrološki deficit ostane gotovo nepromijenjen.
Sladić kao primjer navodi i obilne padavine iz oktobra 2024. godine. One su mogle brzo ublažiti meteorološku sušu, ali to nije značilo da su se istovremeno oporavili dublji slojevi zemljišta, podzemne vode i vodotoci. Hidrološkom sistemu potrebno je znatno više vremena za potpuni oporavak.
Dodatni problem predstavljaju sve toplije zime i snježna akumulacija koja je manja od prosjeka. Snijeg ima ulogu prirodnog rezervoara vode jer tokom zime akumulira padavine, a potom ih postepeno oslobađa u proljeće. Na taj način vodom se hrane zemljište, izvori, podzemne vode i rijeke.
Kada snijega ima manje ili se zbog visokih temperatura otopi prerano, gubi se dio tog prirodnog skladišta neposredno prije dijela godine u kojem potražnja za vodom naglo raste.
- Izmijenjen hidrološki ciklus ne znači jednostavno "manje kiše“. On znači da voda sve češće dolazi u pogrešno vrijeme, neravnomjerno raspoređena i u intenzitetu koji našem tlu, vegetaciji i vodnim zalihama otežava da je zadrže i iskoriste, a s kojom se naša infrastruktura ne može izboriti, ističe Sladić.
Zbog toga smatra da je potrebno ozbiljnije pristupiti upravljanju vodom, zaštiti zemljišta, šuma i izvorišta, kao i izgradnji robusnije infrastrukture koja će biti prilagođena i dugotrajnim sušama i ekstremnim padavinama.
Foto: Facebook
