Dok rudari traže zarađene plaće i pravo na liječenje, nadležni se ponašaju kao da obustava proizvodnje u rudnicima nema nikakve veze s budućnošću energetskog sistema. Proizvodnja je, prema informacijama iz rudnika, obustavljena u Brezi i RMU „Abid Lolić“ u Han Biloj.
Ako takvo stanje potraje, posljedice neće osjećati samo rudari i njihove porodice. Cijenu višegodišnjeg lošeg upravljanja na kraju bi mogli platiti svi građani kroz skuplju električnu energiju.
Rudari pitaju i koliko će građane u budućnosti koštati električna energija ukoliko domaći rudnici budu ugašeni, a termoelektrane ostanu bez uglja. To pitanje postaje sve ozbiljnije.
Pad proizvodnje
Proizvodnja mrkog uglja u Federaciji BiH u julu ove godine pala je na 211.783 tone, dok je u istom mjesecu prošle godine iznosila 300.931 tonu. Riječ je o padu od gotovo 30 posto.
Istovremeno, BiH je tokom 2025. za uvoz električne energije izdvojila gotovo 629 miliona KM, dvostruko više nego godinu ranije. Svako novo smanjenje domaće proizvodnje zato povećava potrebu za nabavkom struje na regionalnom tržištu, gdje cijene zavise od potražnje, vremenskih prilika i raspoloživosti elektrana.
Kratkotrajna obustava ne znači da će građanima odmah stići veći računi niti da će doći do nestanka električne energije.
Međutim, ako obustava potraje, posljedice bi mogle postati ozbiljne. Termoelektrana Kakanj direktno zavisi od redovnog snabdijevanja ugljem, a smanjena proizvodnja u rudnicima može dovesti do smanjenja rada njenih blokova. Nedostajuća energija tada se mora kupiti na tržištu.
Tržišna vrijednost
Prema ranije objavljenom podatku FERK-a, zamjenska tržišna cijena električne energije iznosila je približno 20 feninga po kilovatsatu. To znači da bi nabavka svakih 100 gigavatsati nedostajuće energije na tržištu, prema toj orijentacionoj cijeni, vrijedila gotovo 20 miliona KM. Konačan trošak zavisio bi od cijena u trenutku kupovine i količine energije koju bi trebalo nadoknaditi.
Elektroprivreda BiH navodi da predviđena godišnja proizvodnja termoelektrana Tuzla i Kakanj zajedno premašuje 4.300 gigavatsati. Kada bi se, samo teoretski, sva ta energija morala kupiti po cijeni približno 20 feninga po kilovatsatu, njena tržišna vrijednost približila bi se iznosu od 860 miliona KM. To nije prognoza buduće cijene struje, ali pokazuje razmjere finansijskog rizika ako se domaća proizvodnja uruši prije nego što budu izgrađeni zamjenski izvori.
Problem nije u tome što rudari traže plaće niti su oni krivci za moguće poskupljenje električne energije. Odgovornost je na onima koji su godinama upravljali rudnicima, donosili poslovne odluke i obećavali restrukturiranje bez vidljivih rezultata.
Foto:Dnevni Avaz
