Noć u hrvatskom zatvoru, pa nazad u BiH

Uslovi života “osoba u pokretu” što je novi UN preferirani termin za migrante i dalje su katastrofalni, bez obzira na milione eura pomoći koji su se slili u našu zemlju. Jučer smo sa migrantima čekali na kapiji kampa Bira u Bihaću. Niko ko nema karticu kampa ne može da uđe, čak grubo biva odbijen od security tima.

Malo je hrane

Domaći ljudi koji rade sa migrantima djeluju isfrustrirani, pored učestalih masovnih tuča i nereda, migranti konstantno nešto traže i zahtijevaju. Istovremeno se i jedni i drugi osjećaju izdani od domaćih vlasti.

Novopridošle migrante, a njih je do stotinjak dnevno, ne puštaju više u Biru, jer je to naredba iz IOM-a, govore im zaštitari. Kapacitet od 2.000 osoba u Biri popunjen je do zadnjeg mjesta. Osjećaj unutra je kao u paketu šibica.

Migranti nam se žale da im je slaba hrana, da je količinski malo, da prilikom podjele ne dopuštaju repetu. Tužni su prizori unutra, a tek su napolju katastrofalni. Svi oni migranti kojima ne dozvoljavaju da uđu okupirali su livadu preko puta i čini se da niko od njih nije za sobom pokupio nijedan komadić smeća. Na kapiji, opet, novopridošli mladi otac sa dječakom od pet godina. Ne daju im ući i šalju ih u Dom u Boriće, piše Oslobođenje.ba.

U Borićima je daleko ugodnija situacija, s obzirom na to da su u Đačkom domu smještene porodice sa djecom, te sve nevladine organizacije hrle njima da pomognu. Ali, niko im ne može pomoći niti pripremiti ih na to šta ih čeka u njihovom narednom sudbonosnom koraku, u ilegalnom prelasku hrvatske granice.

"- Putovali smo noću, ni sama ne znam kuda, moj brat, moja kćerka i ja. Uhvatila nas je hrvatska policija i stavili su nas u zatvor. Oduzeli su nam novac i mobitele. Ja sam ih molila da mi dopuste da telefoniram i da se javim mami, ali mi nisu dozvolili. Noć smo proveli u hladnoj ćeliji i sutradan su nas deportirali nazad u Bihać", ispričala nam je H. iz Sirije.

Njena mama je u Iranu, tamo su bili svi zajedno izbjegavši rat. Brat je još 2015. godine uspio da dođe do Njemačke, pa se sad vratio da vodi i njih. Kažu nam da sad moraju mirovati i sakupljati novac, jer postoji izvjesna žena u Sarajevu koja ih može za 7.000 eura prebaciti u Njemačku. Pored legalnih i zvaničnih, ilegalni načini profitiranja nad migrantima su u procvatu. Njemačka nije daleko, ali oni nemaju novca za dalje.

Premlaćivanje

Ova sirijska porodica čak je dobro prošla, kakvu su sudbinu doživjeli članovi porodice H. I. iz Iraka. Otac, supruga i dvije maloljetne kćerke zaputili su se preko planine Plješevice u ilegalni prelazak hrvatske granice.

"- Tamo na planini su nas dočekala dvojica muškaraca u civilnom odjelu i sa palicama u rukama. Mene su dobro izmlatili, dok su djeca i supruga vrištali. Kada su me pustili, pokupili smo se i od straha smo se morali vratiti nazad u Bihać", priča nam ovaj Iračanin.

Neljudski tretman prema izbjeglicama uklapa se polako u sve češće, negativne stavove spram migrantske krize, ne samo u Hrvatskoj nego i u BiH. Pozitivni medijski narativ i brojne aktivnosti nevladinog sektora ne pomažu opštoj slici odnosa prema migrantima, dok se domaći dužnosnici dodvoravaju međunarodnim vlastima.