28 Aug

Obilježena 22. godišnjica masakra na Markalama

U sarajevskoj ulici Mula-Mustafe Bašeskije danas je obilježena 22. godišnjica masakra na Markalama, u kojem je od granate ispaljene sa agresorskih položaja poginulo 43 Sarajlija, dok ih je lakše i teže ranjeno 84.

U sarajevskoj ulici Mula-Mustafe Bašeskije danas je obilježena 22. godišnjica masakra na Markalama, u kojem je od granate ispaljene sa agresorskih položaja poginulo 43 Sarajlija, dok ih je lakše i teže ranjeno 84.

Polaganjem cvijeća, minutom šutnje i učenjem fatihe odata je počast za 43 Sarajlija ubijenih na današnji dan 1995. godine na Markalama kod sjevernog ulaza u sarajevsku Gradsku tržnicu.

Minobacačka granata kalibra 120 mm, ispaljena sa agresorskih položaja iz pravca Trebevića, eksplodirala je kod ulaza u Gradsku tržnicu što se smatra jednim od najstravičnijih zločina koje su srpske vojne, policijske i paravojne formacije počinile u opkoljenom Sarajevu.

Tragično ubijenih Sarajlija danas su se prisjetili njihove porodice, prijatelji i sugrađani.

Dika Lončar  iz Vareša, prije 22 godine izgubila je brata Muhameda Kukića (40).

“Imao je radnu obavezu i pošao je kući da nešto pojede. Išli su na teren za Mostar, ovdje je pala granata, a geler ga je pogodio u leđa i glavu. Vidjela sam na televiziji da su ga stavili u gepek i tako su ga odnijeli u bolnicu. Poslije mi je majka došla, vidjela ga. Nije imao djece. Žena mu je prije rata otišla god svojih roditelja. Htjela doći, ali nije smjela”, ispričala je Lončar.

Damiru Malagiću je 1995. godine bilo 15. godina.  Tog kobnog dana bio je na Markalama sa prijateljima Adnanom i Darijom. Oba prijatelja, također petnaestogodišnjaci, poginula su, a Damir je lakše ranjen.

“Ispratio sam ih na vratima, pozdravio se sa njima. Ja sam se vratio, pala je granata i obojicu ubila. Bio sam tri - četiri metra odavde, bacila me je detonacija. Pao sam, ustao sam da vidim šta se dešava. Imao sam šta da vidim. Ljudi su ležali bez ruku, nogu. Oba druga su mi poginula na licu mjesta”, ispričao je Damir Malagić.

Na spomen-obilježje ubijenim Sarajlijama cvijeće su položili predstavnici, federalnih, gradskih, općinskih vlasti i druge delegacije. Uz tužnu instrumentalu pročitana su imena poginulih.

Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo, u obraćanju okupljenima kazala je da stravična sjećanja preživjelih građana nisu i nikada neće biti zaboravljena.

 “Od izuzetne važnosti je kolektivno se sjećati, razvijati kulturu sjećanja, a pogotovo prema mladim generacijama, i sve učiniti da ne zaboravimo mjesta masovnog stradanja civilnih žrtava rata i tražiti pravdu za počinioce zločina, ma koliko nam je ona svakim danom sve dalja i dalja”, kazala je Karović.

 Ana Babić, predsjedavajuća Skupštine Kantona Sarajeva obratila se prisutnima, istakavši da je “ovo bolan trenutak" i da se sjećanje na žrtve mora njegovati.

“Tužna je svaka godina koja je prošla. Svaka ima svoju priču i nosi svoju tajnu, ali uvijek ostane sjećanje i mi to sjećanje moramo, ne samo njegovati, nego nikada ne smijemo potcijeniti. Osjećamo sve njih ovdje, kad god prođemo i svakodnevno se podsjećamo šta se desilo. Podsjećaju nas trenuci na ta vremena kada smo se zajedno s njima upuštali u teški život koji je bio pred nama. Još teže je ono što su ti stradali, upravo tog dana, na ovom mjestu, borili se za opstanak jer su dolazili po hranu”, podsjetila je Babić.

 U masakru koji se dogodio 28. augusta 1995. godine, pred sam kraj rata u BiH, smrtno su stradali: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglić, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.

Na Markalama je godinu dana ranije, 5. februara 1994. godine također počinjen masakr kada je, u padu granate ispaljene sa srpskih položaja na prepunu gradsku pijacu, ubijeno 68 građana Sarajeva, a njih 144 ranjeno.

Za ratne zločine nad stanovnicima Sarajeva, uključujući i dva masakra na Markalama, Međunarodni sud u Haagu osudio je visoke oficire Vojske Republike Srpske - Stanislava Galića na doživotni zatvor, a Dragomira Miloševića na 29 godina.

 

(Izvor: Anadolija)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top