Odgoj između ljubavi i strogoće

Odgoj djeteta jedan je od najodgovornijih emaneta povjerenih roditeljima. Islamski učenjaci i savremeni odgojni stručnjaci naglašavaju da zdrava ličnost djeteta nastaje kroz ravnotežu između ljubavi i strogoće.

Previše ljubavi i popustljivosti može dovesti do razmaženosti i neposlušnosti, dok pretjerana strogoća rađa strah, udaljenost, a ponekad i bunt. Dr. Džasim el-Mutava, poznati islamski pedagog, objašnjava da roditelj treba spojiti ova dva principa – ljubav koja hrani dušu i strogoću koja oblikuje karakter i usmjerava ponašanje.

Jedan otac ispričao je s kajanjem kako je svoje dijete odgajao u potpunoj slobodi, bez postavljanja pravila, dopuštajući mu sve. Kada je sin odrastao, postao je nasilan, bez poštovanja prema drugima i bez obzira na savjete. S druge strane, neki roditelji svjedoče o suprotnom – odgoj isključivo kroz zabrane i naredbe, bez nježnosti, ostavlja djecu emocionalno hladnom i udaljenom od roditelja.

Ispravan put je sredina: jasno postavljanje granica uz pružanje ljubavi, nježnosti i podrške.

Neke od konkretnih metoda kojima se postiže ta ravnoteža su:

  • podučavanje djeteta poštovanju kroz traženje dopuštenja i izvinjenja, čime se njeguje samopouzdanje i jača ličnost;
  • učenje djeteta da život uključuje i bol, frustracije i gubitke, te da se u svakoj sudbinskoj situaciji krije određeno dobro;
  • dosljedno provođenje kućnih pravila o učenju, prehrani, pripremi za društvene aktivnosti i korištenju tehnologije, na način koji je strog, ali bez nervoze, uz ljubav i poštovanje.

Na taj način dijete se uči disciplini, produktivnosti i poštivanju vremena.

Primjeri odgojnih crta iz sunneta

Emocionalna bliskost i disciplinovanje nisu kontradikcija. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je najbolji uzor u tome.

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, privukao me sebi, zagrlio i rekao: ‘Allahu, poduči ga Knjizi.’” (Buhari)

Usama b. Zejd, radijallahu anhuma, kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo me zajedno sa Hasanom b. Alijom, radijallahu anhuma, posjeo nas u svoje krilo i rekao: ‘Allahu, smiluj im se, ja ih volim.’” (Muslim)

Kao snažan podsticaj ovoj metodi, dr. Mutava navodi istraživanje Univerziteta u Washingtonu prema kojem zagrljaj i uzimanje djeteta u naručje doprinose povećanju volumena hipokampusa za 10 posto. Hipokampus je ključan za učenje i dugoročno pamćenje. Fizička pažnja smanjuje stres, usamljenost, agresiju i ljubomoru, a povećava osjećaj sigurnosti i samopouzdanja.

Iskrenost je odgojna crta koja ostavlja najviše traga na živote ljudi

Poznata je priča o šejhu Abdulkadiru el-Džejlaniju, rahimehullah. Kada je bio dječak, majka ga je poslala iz Meke u Bagdad radi stjecanja znanja. Na put mu je dala četrdeset zlatnika, koje je sakrila u njegovoj odjeći, i zaklela ga da uvijek govori istinu.

Na putu su karavanu u kojoj je putovao presreli razbojnici. Jedan od njih upitao ga je ima li nešto vrijedno kod sebe, a on je odgovorio: “Imam četrdeset zlatnika.”

Razbojnik ga je odveo do svoga vođe i ispričao mu šta je dječak rekao. Kada ga je vođa upitao zašto je priznao, iako je mogao sakriti istinu, Abdulkadir mu je odgovorio: “Majka mi je naredila da uvijek govorim istinu i zaklela me na to. Nisam htio da prekršim njenu zakletvu.”

Njegova iskrenost toliko je dirnula vođu razbojnika da se pred svima pokajao Allahu i naredio svojim ljudima da vrate sve što su oteli. Zbog tog postupka svi razbojnici su se pokajali i ostavili grijehe.

Odlučnost koja prati lijep odgoj put je sigurnog uspjeha

Ogromna je razlika između onoga ko je kao dijete odgajan u ponosu i dostojanstvu i onoga ko je odgajan u poniženju, pa ga kasnije smatra normalnim.

Hišam b. Amar, jedan od učenika imama Malika, rahimehullah, kazuje da je njegov otac prodao kuću za dvadeset zlatnika i opremio ga na put na hadž kako bi tamo sreo imama Malika i učio od njega.

Kada je stigao u Medinu, zatekao je imama Malika u halki. Kada je pokušao postaviti pitanje, imam Malik ga je nekoliko puta prekinuo. Nakon toga je naredio jednom mladiću da ga izvede iz halke i kazni. Kada se Hišam vratio, rekao mu je da mu to neće halaliti jer ga je otac poslao da uči znanje, a ne da bude nepravedno kažnjen.

Imam Malik ga je upitao šta može učiniti da mu halali, a Hišam je odgovorio da mu za svaki udarac ispriča po jedan hadis. Imam Malik je to i učinio, a Hišam mu je zatim rekao: “Išibaj me još koji put, pa mi onda ispričaj još hadisa.” Imam Malik se tada glasno nasmijao.

Prve generacije odgajane su u okrilju pobožnosti i znanja

Ibrahim en-Neha’i, rahimehullah, rekao je: “Nikada nisam uporedio svoja djela sa svojim riječima a da se nisam bojao da sam lažac.”

Na samrti je plakao, a kada su ga pitali zašto, odgovorio je: “Čekam izaslanika Gospodara koji će mi reći hoću li u Džennet ili u Džehennem.”

Govorio je: “Kolika je razlika između vas i onih prije vas! Njima je dunjaluk dolazio sa svih strana, a oni su od njega bježali; dunjaluk od vas bježi, a vi ga slijedite.”

Odgoj koji spaja ljubav i strogoću rađa generacije koje su emocionalno zdrave, moralno postojane i spremne preuzeti odgovornost. Iskrenost, odlučnost, pobožnost i znanje temelji su na kojima se gradi ličnost korisna sebi, porodici i društvu.

Ovi primjeri iz sunneta, života učenjaka i pobožnih prethodnika pokazuju da uravnotežen pristup odgoju ostavlja dubok trag na pojedinca i zajednicu. Put ka tome zahtijeva dosljednost, mudrost i stalno podsjećanje na Allahovo zadovoljstvo.

El-Asr, 128

 

Piše: Hfz. Hilmija-ef. Redžić

Foto: Ilustracija/Cazin.net