Od porodice do samostalnosti: Podrška koja ne prestaje punoljetstvom
Svako dijete zaslužuje odrastati uz nekoga ko će ga saslušati, ohrabriti, naučiti prvim životnim lekcijama i vjerovati u njega čak i onda kada ono samo u sebe sumnja. Za djecu koja odrastaju bez roditeljske brige, upravo hraniteljstvo često postaje prilika da iskuse ono što bi svako dijete trebalo imati – osjećaj pripadnosti, podršku i svakodnevicu ispunjenu brigom i razumijevanjem.
O ovim temama razgovaralo se tokom dvodnevne edukativne radionice za predstavnike medija, posvećene hraniteljstvu, zaštiti djece i porodica te podršci mladima nakon izlaska iz alternativne brige. Kroz razmjenu iskustava i primjera iz prakse otvoren je prostor za razgovor o tome kako zajednički graditi društvo u kojem nijedno dijete neće biti zaboravljeno, a nijedna mlada osoba prepuštena sama sebi. Ali odrastanje nije priča koja završava punoljetstvom.
Naprotiv, trenutak kada mlada osoba napuni 18 godina često označava početak novih izazova. Nastavak školovanja, pronalazak zaposlenja, prvi samostalni koraci i donošenje važnih životnih odluka samo su dio puta koji je pred njima. Dok mnogi mladi u tim trenucima imaju podršku porodice, za one koji su odrastali bez roditeljske brige taj put može biti znatno zahtjevniji.
Zbog toga je važno govoriti ne samo o tome kako djeci pružiti priliku za odrastanje u porodičnom okruženju, nego i kako mladim ljudima omogućiti da izgrade samostalan život i ostvare svoje potencijale.
„Hraniteljstvo je za mene prije svega prilika da jednom djetetu pružim ono što mu je najpotrebnije – pažnju, ljubav i podršku u najvažnijim godinama odrastanja. Put nije bio jednostavan, od prvih strahova i prilagođavanja do svakodnevnih izazova koji traže strpljenje, razumijevanje i mnogo energije. Dijete koje je došlo kod mene kao povučeno i tiho danas govori, raduje se i pokazuje emocije, što mi daje najveću snagu i potvrdu da smo na dobrom putu. Svaki mali napredak velika je pobjeda i podsjetnik koliko stabilno i brižno okruženje može promijeniti djetetov život. Naravno, postoje trenuci umora i sumnje, ali oni nikada nisu jači od osjećaja da radim nešto istinski važno. Podrška porodice i stručnjaka dodatno olakšava ovaj put i čini ga ljepšim. Nije lako, ali osjećaj da jedno dijete danas ima sretnije djetinjstvo vrijedi svakog izazova“, izjavila je hraniteljka.
Nacionalni direktor SOS Dječijih sela u Bosni i Hercegovini Malik Garibija naglasio je da organizacija, pored tradicionalnih SOS porodica, sve više razvija hraniteljstvo kao oblik porodične brige te kontinuirano ulaže u edukaciju stručnjaka i saradnju s medijima.
„SOS Dječija sela od samog početka rade na misiji da svako dijete treba porodicu. Kroz šest centara za hraniteljstvo danas imamo kapacitet podrške za oko 200 hraniteljskih porodica i djecu koja su u njima smještena. Hraniteljstvo nam je izuzetno važno jer omogućava veći obuhvat djece u porodičnom obliku brige“, istakao je Garibija.
Govoreći o podršci mladima nakon izlaska iz alternativne brige, Garibija je naglasio da ona ne prestaje punoljetstvom.
„Mi ne ostavljamo djecu nakon 18. godine. Kroz program Samostalni život uz podršku mladima pružamo finansijsku, stručnu i svaku drugu vrstu podrške sve dok se ne osamostale. Ako studiraju, podrška traje tokom studija i još godinu dana nakon toga, a za ostale mlade prilagođava se njihovim potrebama. Naš cilj je da svaki mladi čovjek dobije priliku da pronađe posao, osigura egzistenciju i samostalno gradi svoj život“, poručio je Garibija.
PR menadžer SOS Dječijih sela u BiH Mirela Nalić podsjetila je da u Bosni i Hercegovini još uvijek veliki broj djece čeka priliku za odrastanje u porodičnom okruženju te naglasila važnost zajedničkog djelovanja svih društvenih aktera.
„Danas jedna beba leži u krevetiću i nema kome da pruži ruke. Danas jedno dijete neće izaći u park jer nema ko da ga odvede, a drugo nema nikoga da ga pita kako mu je prošao dan. Svako dijete zaslužuje ljubav, zagrljaj, pažnju i nekoga ko će biti uz njega. Ljubav se ne kupuje, ali društvo u kojem nijedno dijete ne odrasta samo možemo graditi zajedno. SOS Dječija sela kroz šest centara za hraniteljstvo aktivno rade na razvoju hraniteljstva i pružanju podrške djeci i mladima bez roditeljskog staranja, a mediji su naši važni partneri u podizanju svijesti javnosti. Od vašeg malo možemo napraviti ogromne promjene i promijeniti čitav jedan svijet“, poručila je Nalić.
Iskustva pokazuju da podrška koju dijete dobije tokom odrastanja ostavlja trag mnogo godina kasnije. Povjerenje, osjećaj da nekome pripadaš i saznanje da postoji osoba koja vjeruje u tebe često postaju temelj na kojem mladi grade svoju budućnost.
Ovom prilikom izjavila je Taiba Muminović, mlada osoba je koja odrasla u SOS Dječijim selima u BiH: „Podrška mladima ne prestaje punoljetstvom, a upravo je to napravilo veliku razliku u mom životu. Nakon 18. godine imala sam mogućnost nastaviti školovanje uz finansijsku podršku, mentorstvo i savjetodavnu pomoć, dok su mladi koji su se odlučili za zaposlenje imali podršku u pronalasku posla i procesu osamostaljivanja. Kroz različite programe sticali smo znanja, razvijali vještine i gradili samopouzdanje za život koji nas je čekao izvan sistema brige. Danas sam zaposlena kao SOS roditelj i upravo zato mogu potvrditi koliko je važno da mladi imaju nekoga uz sebe i nakon 18. godine. Ta podrška ne mijenja samo jedan period života – ona može promijeniti cijelu budućnost.”
„Učešće u YEEP II radionicama pomoglo mi je da steknem nova znanja, samopouzdanje i vjeru u vlastite mogućnosti. Kroz trening za poduzetništvo razvila sam svoju poslovnu ideju, izradila biznis plan i dobila grant podršku koja mi je pomogla da pokrenem Beauty Studio ‘Perla’. Posebno sam zahvalna YEEP II projektu i SOS Dječijim selima BiH na podršci, ukazanom povjerenju i prilici koju su mi pružili. Mladima poručujem da vjeruju u sebe, iskoriste prilike koje im se pružaju i hrabro slijede svoje ciljeve.” Izjavila je Adna Kulić.
„Kao mlada osoba odrasla sam u hraniteljskoj porodici, porodici u kojoj sam dobila ljubav, podršku, individualni pristup i razumijevanje. U toj porodici sam završila fakultet i stekla zvanje Magistra socijalnog rada. Danas sam obrazovana i samostalna mlada osoba zahvaljujući hraniteljstvu, najplemenitijem obliku zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja. Tokom studentskih dana, na poziv SOS tima pridružujem se YEEP obuci, YEEP obuka u potpunosti mijenja moj život. Na obuci sam ojačala svoje vještine i znanja, dobila podršku i sjajnu mentoricu Amru koja je i danas moja velika podrška. Zahvalna sam SOS timu koji pomaže mladima iz alternativne brige da ostvare svoje snove.“ Izjavila je Dragana Savić, mlada osoba odrasla u hraniteljskoj proodici.
Tokom radionice istaknuta je i važna uloga medija u približavanju ovih tema javnosti. Odgovornim izvještavanjem, otvaranjem prostora za stvarne priče i ukazivanjem na potrebe djece, mladih i porodica, mediji mogu doprinijeti boljem razumijevanju izazova s kojima se suočavaju, ali i mogućih rješenja koja mijenjaju živote.
Jer dijete ne prestaje trebati podršku kada odraste. Potreba za pripadanjem, razumijevanjem i osloncem ne nestaje sa osamnaestim rođendanom. Upravo zato je važno posmatrati hraniteljstvo i podršku mladima kao jedan povezani put – od prvog osjećaja da nekome pripadaš do trenutka kada samostalno gradiš svoj život. SOS Dječija sela u Bosni i Hercegovini već više od tri decenije rade na tome da djeca i mladi bez roditeljskog staranja dobiju upravo takvu priliku – da odrastaju u porodičnom okruženju, razvijaju svoje potencijale i uz odgovarajuću podršku zakorače u samostalan život.
