U Zagrebu je tokom proteklog vikenda održan skup na kojem su se "crtale karte" Bosne i Hercegovine. Jednostrano crtanje karata na Balkanu je rijetko kada kome donijelo dobro, ali manifestacija u Hrvatskoj je nastavak historijskog kontinuiteta crtanja granica na štetu Bosne i Hercegovine.
Na skupu u Zagrebu izrečeni su brojni kontroverzni stavovi, ali najviše pažnje u javnosti i medijskom prostoru je izazvala karta koja je prezentovana na skupu od Ivana Pepića sa Sveučilišta obrane i sigurnosti "Dr. Franjo Tuđman".
Pepić je predstavio model teritorijalne reorganizacije Bosne i Hercegovine. Prema tom prijedlogu, država bi bila podijeljena na Republiku Srpsku, "hrvatsku republiku", "bošnjačko-muslimansku republiku" i Brčko distrikt.
Na prikazanoj karti posebno je označena tzv. "Croat Republic", koja bi obuhvatala zapadnu Hercegovinu i područje Mostara, uz odvojene teritorijalne cjeline u srednjoj Bosni i Posavini.
Karta koju je Pepić koristio u dobroj mjeri predstavlja maksimalističke ciljeve velikohrvatske politike u Bosni i Hercegovini koji nisu utemeljeni ni na trenutnoj demografskoj situaciji, ni na političkoj volji, a ni na vojnim položajima koji su postojali u trenutku potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. U Pepićevoj mapi u kartu "Croat Republic", a u suštini Herceg-Bosne, uključene su i općine koje nije mogla ni 1993. zauzeti Hrvatska vojska.
Prema tome, ova prezentacija i karta se može posmatrati iz nekoliko uglova. Jedan ugao je da se Bosna i Hercegovina nalazi u izbornoj godini i da se radi o namjernom i primitivnom podgrijavanju tenzija koji bi trebali ojačati rezultat "stranke zaštitnice Hrvata". Drugi ugao ovog je da maksimalistički zahtjev u javnosti predstavlja "profesor" kojeg se ne može direktno povezati s političkom opcijom, ali samim objavljivanjem karte stvara početne pozicije za buduće političke pregovore.
Također, postavljanjem "maksimalističke karte" i sama rasprava o tome kako karta izgleda, da li je "maksimalistička" predstavlja svojevrsnu pobjedu za autora iste. Samo otvaranje rasprave znači i pristajanje na to da je moguće crtati nove karte na Bosni i Hercegovini.
Unutrašnje uređenje svake države je tema o kojoj se može raspravljati, ali kada u kontekstu Bosne i Hercegovine karte dolaze iz Zagreba ili Beograda historijske lekcije uče da ništa dobro ne mogu donijeti njenom narodu.
Pokušaji da se u susjednim državama iscrtaju karte Bosne i Hercegovine ne predstavlja historijsku anomaliju, ali je historijska nepravda. Sporazumom Cvetković-Maček je iscrtana Banovina Hrvatska bez da su u obzir uzeti bilo kakvi interesi bošnjačkog naroda. Prema idejama, ostatak teritorije u sastavu Drinske i Vrbaske banovine trebao je ući u sastav budućih "srpskih zemalja", što se nije ostvarilo zbog izbijanja Drugog svjetskog rata.
Pred agresiju na Bosnu i Hercegovinu, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević su na salveti u Karađorđevu crtali podjelu Bosne i Hercegovine, a o kartama su se dogovarali u Grazu i Mate Boban i Radovan Karadžić.
Zajednička osobina ovih karti jeste da nisu izdržale testove historije i da nisu mogle biti realizovane bez obzira na količinu vojne sile i zločina koje su počinjeni. Karta predstavljana u Hrvatskoj u tom kontekstu je nova provokacija u starom obliku, ali njeni dometi se ne određuju u Zagrebu, nego u Bosni i Hercegovini.
FOTO: Screenshot
